draga raga
29.04.2009., srijeda
Vegetarijanke mame, trudnice, djeca???
|
Vec sam nekoliko puta dobila pitanje o vegetarijanstvu u komentarima. Iskreno, ne znam kako funkcionira blogerski bonton po pitanju komentara; ne znam da li bih trebala odgovoriti na svom blogu ili na blogu komentatora bez obzira sto u tom slucaju ne odgovara tema? No dobro, ne pisem cesto o vegetarijanstvu pa sam se odlucila iskoristiti priliku  Vegetarijanka sam "postala" u teenagerskim danima, a sad sam vec zagazila u tridesete. Bolje bi bilo kad bih rekla da sam rodjena takva, meso mi nikad nije bilo ukusno i sasvim sam prirodno presla na bezmesnu prehranu, a ne podnosim ni laktozu (ovo mi je familijarno, po tati!). Ne propagiram takav nacin prehrane, makar kad bolje razmislim, pisanje o toj temi na neki nacin je propaganda  Ne zanimaju me tudji razlozi, ali uvijek mi je drago sresti druge vegije. To je tak za uvod  Pitanje je kako izdrzati trudnocu i dojenje na vegetarijanskoj prehrani. A sto poslije? Kako hraniti malo dijete, posebno kad je samo jedan roditelj vegetarijanac? Puno razmisljam o tome i dvoumim se i ne znam da li sam donijela pravilnu odluku. E da mi je sad naci link na forum gdje se pisalo o toj temi! Zapamtila sam da je jedna forumasica zgodno komentirala da se samo vegetarijanci brinu oko toga sto ce pojesti, dok drugi ljudi ni ne razmisljaju o temi prehrane, a opet sve ispadne dobro! Trudnoca i dojenje bi trebalo ici bez problema, posebno trudnoca. Dojenje je malo teze, barem je teze u mojem slucaju jer pokazalo se da mi beba crpi svo zeljezo (prije i za vrijeme trudnoce sam imala savrsenu krvnu sliku,a sad muku mucim, muz me zafrkava da pocnem jesti hrdjave cavle - inace je muz poznat kao ehmmm vrlo duhovita osoba No sve ce to doci na svoje. Nije stvar u vegetarijanstvu, nego gledas svoje dijete i vidis da li napreduje ili ne i shodno tome donosis odluke. U ovom nasem slucaju, ona je dobro, a ja nisam bas, no za krajnju ocijenu ipak trebam pricekati da mi zavrsi to naporno razdoblje babinja.Muci me sto nakon mlijecne prehrane jer moj muz nije vegetarijanac. On doduse voli vegetarijansku prehranu, a takodjer dolazi iz sredine gdje se svakodnevno konzumiraju tzv egzoticna jela. No voli i meso, a ne voli ribu. I sto sad? Voljela bih da moje dijete bude vegetarijanac, to moram priznati. No znam da je ona osoba za sebe, nije moje vlasnistvo i ja je ne mogu prisiliti da jede ono sto jedem i ja. Ni muz je ne moze prisiliti da jede ono sto jede on. Forsiranje odredjene prehrane, makar ja vjerovala da je ona ispravna, mi se cini krivim i jednostavno ne ide uz moj karakter. Zato smo dosli do zakljucka da cemo ju hraniti kvalitetnom i zdravom hranom. Ja cu joj ponuditi vegetarijanstvo, a muz ce joj ponuditi meso. Moram priznati da mi pomisao da ce ona jesti meso tesko pada. Kako bude rasla, vidjet cemo. I na kraju, to je sve teorija. Ona jos moze jesti samo mlijeko i lako mi je pricati dok se njena prehrana cini kao nesto daleko u buducnosti. Znam da nije samo moja i da ne odlucujem samo ja, radi se o njenom zivotu i o cinjenici da joj zelimo sve najbolje. Mi joj zelimo svu srecu i zdravlje, a na kraju cemo biti kao i svi drugi roditelji - metodom pokusaja i pogresaka uz puno ljubavi doci cemo do najboljeg rjesenja. Eto.... Malo je zbrda zdola, ali ocrtava trenutno razmisljanje. Drago mi je da sam na drugim blogovima i u komentarima procitala kako drugi gledaju na tu temu. Pomaze kad znas da nisi sam/a! |
