...Angel from nightmare...

Ajde ajde da i ja nesto novo natipkam...

Pa kao sto je moja predraga sestricna vec na svom blogu => duwana rekla isle mi danas do grada. I da ja to sad sve ne ponavljam sta je ona rekla, tj. da ne pretacem iz supljeg u prazno....moram se obranit, ne samo sebe nego i saru, mi nismo nista krive kaj se za tebe kelje retardusi ha ha ha ha!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Bila sam cak i na podjeli svjedodzbi...malo nas je bilo... svi se ludo zabavljaju kod gracie na moru, svi osim mene...
Vani je fakat pakleno...kao sto i najavljuju dosao je taj paklenski udar i udario nas fakat jako...auch...glupo mi je sve ovo pisat jer nemam inspiracije al eto...

*MOLIM DA OVAJ POST POSEBNO PROCITAJU ANETA I MARIO....VI ZNATE O CEMU JA PRICAM...*

Eto, citam malo novine. Nisu danasnje no nema veze. Prelistavam ih jer preskacem politiku. To me stvarno ne zanima. Citam, citam i eto zaustavim se kod jednog clanka. Nisam iz prve shvatila o kome se radi no dok sam citala postajalo mi je sve jasnije...navirala su tuzna sjecanja i uspomene na njega i njegov okrutan zivotni put...
Kad sam jos bila klinka, ne znam tocno 3. ili 4. razred k nama se doselio jedan na prvi pogled zapusten djecak po imenu Jasmin. Iako je izgledao kao da ga je voda donjela bio je dobra dusa. Imao je masnice po rukama, nogama...pa boze moj nespretan djecak, nije ni prvi ni zadnji, mislili smo svi. Uvijek je s osmjehom gledao na svijet...onako kako bi mi to rekli kroz ruzicaste naocale. Tada jos nisam znala nista o njemu osim njegova imena. Vrijeme je prolazilo i pomalo smo ga svi upoznali. Pa kao ucenik nije bio dobar, moglo bi se reci nije bio ni dovoljan... Tada nisam shvacala kako si on tako dopusta sve jedinice i svu tu nemarnost prema skoli i ucenju no s godinama sam shvatila da mozda nije imao uvjete za rad, mozda nije imao dobar poticaj ili podrsku roditelja...o da to je istina, gorka istina. Nisam mogla vjerovat kako je on te svoje price pricao sa smjeskom na ustima, kao da je to neka najnormalnija stvar, kao da se to svima nama dogadja...da pricao nam je kako ga roditelji doma tuku s remenom i to ne bilo kakvim, onim plavim sa zutim zvijezdicama ili cak siljcima govorio bi on. Tako je to mirno podnosio. Mozda on to tada nije shvacao, kao ni vecina nas...nije znao da mu se te stvari nedopusteno dogadjaju...bio je premali, bas kao i mi svi ostali. Jednoga dana i uciteljica je nacula te njegove price i odlucila nesto poduzeti. Nije vise mogla gledati to upropastavanje djeteta u tako minimaliziranim uvjetima zivota. Pozvala je socijanu sluzbu koja je razgovarala s njegovim roditeljima. Nisam bila informirana da li su to njegovi roditelji olako shvatili ili ne no on je odveden u dom. Spasen je. Prvih nekoliko mjeseci dopisivali smo se s njim, slali mu pisma no s vremenom sve je palo u zaborav. Danas nakon dosta godina vidim ga u novinama i sjetim se svega toga. Dosta bolan trenutak. Eto on sada ima skoro pa 18 godina i morat ce izaci iz doma. Strast su mu sviranje bubnjeva i kuhanje. Cak je i osnovao svoju grupu u domu koju nazalost odlaskom mora napustiti bas kao i svoje bubnjeve. Prikuplja se neki novac za Jasmina. On izlazi iz doma a kuda ide to samo bog zna...Cudni su putevi bozji...

Zasto? Zasto, zasto? Zasto sam ja takva? Zasto sam takva prema njemu? Zasto kad ono to nimalo ne zasluzuje?
Jesam i ja to spomenula njega? Jesam. On...on je stvarno predivan. Izvana. Iznutra. Jednostavno predivan. On ima unutarnju ljepotu, a to je najvece bogatstvo. Uvijek me zna oraspoloziti, razveseliti, ali ne i ovoga puta. Uvijek je uz mene, tu. Ne trebam ni reci kada mi je najpotrebniji jer on to sam zna, on to sam osjeti. On jedini ima tu moc. Voli me svom dubinom svoje duse i svom velicinom svoga srca. Svakim dijelom svoga tijela pa cak i ocima. U njima se vidi sva ta prevelika i mozda nezasluzena ljubav, velika rasplamsana vatra i neobuzdana strast. Pa da. Oci su zrcalo duse, zar ne? Svaki njegov dodir govori da bi dao zivot za mene, svaki njegov poljubac kaze da me voli vise od sebe. Najbolje me razumije. Jedini koji zna kako samnom. On jedini ima tu moc.
A zasto sam ja onda takva?
Tu rijec je stvarno tesko za objasniti. Ne znam. Stvarno. Mogla bih pokusati. Ja sam...takva. Bezosjecajna, sebicna, egocentricna, razmazena, tvrdoglava, nepopustljiva. Znam da to sve zvuci pomalo glupo, ali istina je. Cudno je o sebi tako govoriti, ponizavati se, ali to je jedino sta mi sada preostaje. Da. Imas pravo. Mrzim sebe i nikoga vise. Sebe. Zasto sam ja stvorena takvom? Ah na to ti ne mogu odgovoriti jer to ni ja nikada necu doznati. Nadam se. Ah... Ne mogu se braniti da to sve radim svjesno jer ja znam da sam u tom trenutku prisebna i svjesna sam svega. Ali kad prodje taj trenutak kao da mi se pojavi neka magla i prikrije ne tako davno proslo vrijeme. To se mozda i moze prikriti, ali ne i zaboraviti. To moje ponasanje, ne moze vise tako. Ne. Ne. Ne. Znam da moram prestat ili ce se polako pocet gasit ta vatra u njegovim ocima, ta ljubav. Zelim li ja prestat? Naravno, ali nisam sigurna da mogu. Znam da ga ne zelim izgubiti, povrijediti ili jos gore ugasiti nasu ljubav. Nije da ne vjerujem u sebe nego nesto sto je urodjeno, moze li se toga rijesiti? Iskreno nisam probala. Jos. Sve do sada.

myspace layout

Ajde da i ja malo podivljam nakon sveopceg ludila koje je zavladalo po svim nasim trgovima, parkovima ma zapravo po cijelom nasem gradu. Da nogometno ludilo spustilo se na grad kao neka magla i zavila ga u poznate boje nase zastave... moram priznat ima fakat puno vatrenih navijaca koji prate svaku tekmu,ne samo kad mi igramo. Ali onda zato kad je Hrvatska na redu glasniji su i ludji od svih navijaca tamo u Njemackoj. To su pravi navijaci a ne tu neke trebice koje me zivciraju, jako jako jako. Obuku si najkrace majice kao sa kockicama, neke vruce hlacice , ili bijele da budu in tako da im se vide tange koje su naravno u nekoj tamnoj boji jer inace ne bi predstavljale nikakvu ulogu - kaj ne?? ili neke najkrace koje vjerojatno izrezu skroz tam do...jelda da ne kazem cega jer tak kratke sigurno ne postoje. Sto je najbolje prikupe sve moguce tetovaze iz jutarnjih i boje za tijelo pa si naslikaju kao nasu zastavu na sisama (obavezno) ili skroz dole da se malo nazire ispod hlaca i kreni na mjesto gledanja tekme (ako uopce znaju kam idu ili prate neku ekipu). Tako namjeravaju prikupit sve poglede od tamo prisutnih deckiju, da pa to je pravo mjesto za ulovit nekoga, koji uopce ne odvajaju poglede od velikog ekrana a kamoli da bi njih gledali...Brijem da one dodju na tekmu a da ni neznaju ko igra...samo je vazno da na sebe obuku sto vise navijacke odjece ili ako cemo drugacije sto manje odjece uopce....fakat me znaju dotuc te cure kad ih vidim ali dobro, ima nas svakakvih....ko voli nek izvoli...
I zato skidam kapu svakom pravom navijacu, a ako se neka prepozna u tom opisu "vatrenih navijacica" savjetujem joj neka se malo zamisli....

Eto toliko od mene za danas pa se cujemo papa

Pa da dosao je napokon i zadnji dan skole i ne samo da je dosao nego je i prosao. Danas je prvi dan praznika, joj tak mi uvijek brzo prodju ti ljetni praznici....dok trepnes okom...
Jucer smo bili malo na jarunu...kolko rulje je tam bilo covjece, bilo je uzasno vruce i onda se spustio pljusak koji je dosao ko narucen da ublazi tu sparinu..nakon toga opet po starom - prevruce...
Uopce nemam blage kad cu ici na more ovo ljeto jer mi se tak neda maknut iz zagreba, uzas!!!!!
Kaj cu ja na moru bez svog makica...one sve uzivancije na plazi, setnje uz more i ludi nocni provodi i SVE TO BEZ NJEGA. Tak me to baca u bed...



Moja draga sestricna danas je otisla na maturalac u vodice. Nadam se da ce se dobro zabaviti i da ce joj biti super kao sto je i meni bilo. Ajde sretno mala!!!

Ne znam evo jednostavno svakog novog dana me sve vise neki ljudi iznenade; naravno neki na dobar nacin...pokazu se kao pravim prijateljima, svaka cast njima..Mario, Lea, Gracia, Ruzica... a neki cak pokazu i svoje tako dugo skrivano pravo lice puno samovolje i egoizma. Onda pak s druge strane guse me i probijaju neka pravila i zapravo neka odredjenja koja nemaju nikakve veze sa zdravim razumom...sto je najgore od svega ja to moram postivat!!!! E da tako je to kod mene... ;((

DUWANA - evo nasla sam sliku os smilje, zapravo i nisam ju nasla nego mi se od nekud sama stvorila na krevetu..ko da je neko znao da bas to trazim. Ipak imam dobre duhove u kuci. Ne fakat nemem blage kak je to isplivalo van no mozda sam nekada spavala s tom slikom...a ko nebi???!! He He ;))

E a sada za sve one koji se ne boje sudbine i jedva iscekuju neke nove dozivljaje ne pitajuci za posljedice... Pa Click Here

Ejjjj!!!
Evo mene opet nakon krace stanke...hm..sta da vam kazem, fakat imam puno za ucit...stalno neka odgovaranja pa testovi pa opet odgovaranja. Ta zadnja tri tjedna uvijek su najgora i najpaklenija a covjek misli ono kraj godine i gotovo je, malo morgen, tek tada pocinju sva ispitivanja i sve. No dobro da se pohvalim danas sam odgovarala glazbeni za 5 i hvala ne bogu nego meni i imam 5 na kraju. Ajde bar sam se tog rjesila...U skoli je sve isto ko i prije...nikad nismo svi, neki izbjegavaju testove pa dodju na preostale sate i tako. Imala sam skolu danas do pola 12,pojela si jedan sladoled (sa cool drustvom, he he) i otisla doma.

Za DUWANU – ko to tebe muci da cujem??!! Kaj se uopce dogodilo??!! Nije se dobro zakvaciti s tobom jer ce imati posla samnom...

Toliko od mene za danas...budite dobri i pametni kao ja ;)))

MySpace Layouts