Marketing
Tuzno sjecanje...
*MOLIM DA OVAJ POST POSEBNO PROCITAJU ANETA I MARIO....VI ZNATE O CEMU JA PRICAM...*
Eto, citam malo novine. Nisu danasnje no nema veze. Prelistavam ih jer preskacem politiku. To me stvarno ne zanima. Citam, citam i eto zaustavim se kod jednog clanka. Nisam iz prve shvatila o kome se radi no dok sam citala postajalo mi je sve jasnije...navirala su tuzna sjecanja i uspomene na njega i njegov okrutan zivotni put...
Kad sam jos bila klinka, ne znam tocno 3. ili 4. razred k nama se doselio jedan na prvi pogled zapusten djecak po imenu Jasmin. Iako je izgledao kao da ga je voda donjela bio je dobra dusa. Imao je masnice po rukama, nogama...pa boze moj nespretan djecak, nije ni prvi ni zadnji, mislili smo svi. Uvijek je s osmjehom gledao na svijet...onako kako bi mi to rekli kroz ruzicaste naocale. Tada jos nisam znala nista o njemu osim njegova imena. Vrijeme je prolazilo i pomalo smo ga svi upoznali. Pa kao ucenik nije bio dobar, moglo bi se reci nije bio ni dovoljan... Tada nisam shvacala kako si on tako dopusta sve jedinice i svu tu nemarnost prema skoli i ucenju no s godinama sam shvatila da mozda nije imao uvjete za rad, mozda nije imao dobar poticaj ili podrsku roditelja...o da to je istina, gorka istina. Nisam mogla vjerovat kako je on te svoje price pricao sa smjeskom na ustima, kao da je to neka najnormalnija stvar, kao da se to svima nama dogadja...da pricao nam je kako ga roditelji doma tuku s remenom i to ne bilo kakvim, onim plavim sa zutim zvijezdicama ili cak siljcima govorio bi on. Tako je to mirno podnosio. Mozda on to tada nije shvacao, kao ni vecina nas...nije znao da mu se te stvari nedopusteno dogadjaju...bio je premali, bas kao i mi svi ostali. Jednoga dana i uciteljica je nacula te njegove price i odlucila nesto poduzeti. Nije vise mogla gledati to upropastavanje djeteta u tako minimaliziranim uvjetima zivota. Pozvala je socijanu sluzbu koja je razgovarala s njegovim roditeljima. Nisam bila informirana da li su to njegovi roditelji olako shvatili ili ne no on je odveden u dom. Spasen je. Prvih nekoliko mjeseci dopisivali smo se s njim, slali mu pisma no s vremenom sve je palo u zaborav. Danas nakon dosta godina vidim ga u novinama i sjetim se svega toga. Dosta bolan trenutak. Eto on sada ima skoro pa 18 godina i morat ce izaci iz doma. Strast su mu sviranje bubnjeva i kuhanje. Cak je i osnovao svoju grupu u domu koju nazalost odlaskom mora napustiti bas kao i svoje bubnjeve. Prikuplja se neki novac za Jasmina. On izlazi iz doma a kuda ide to samo bog zna...Cudni su putevi bozji...
Post je objavljen 23.06.2006. u 15:43 sati.