utorak, 22.01.2008.
HVALA TI ŽIVOTE
Da nema grijeha, ne bi se znalo što je sveto, da nema smrti ne bi se znalo što je život.
Svak ima svoju sudbinu, ona je onakva kavom je čovjek stvara za sebe samog....
Kad gledam oko sebe, mogu reći samo HVALA, kako bi Bare rekao: „Hvala ti živote“.
Hvala za svaku suzu, za svaki osmijeh, za svaki trenutak sumnje, jer sam uvidjela koliko vjerujem, hvala ti za svaku trunku mržnje, jer sam shvatila koliko volim. Hvala ti za svaku kišu, jer shvaćam koliko volim sunce. I ne možeš voljeti sunce, ako ne voliš kišu, i ne možeš voljeti život ako se ne bojiš smrti. Nikoga ne mrziš, ali onda nikoga i ne voliš... Zašto je tako teško nekome reći da ga mrziš, a tako je lako reći nekome da ga voliš?
Zašto se bojati mržnje, a ljubav olako shvaćati? Mržnja je osjećaj koji daje vrijednost ljubavi, i kad shvatiš da je lako mrziti, lakše ćeš i voljeti.
Da nema gladi, ne bi bilo onih koji gladnima pomažu, da nema rata, ne bi bilo onih koji spašavaju. Da nema onih koji sumnjaju, ne bi bilo onih koji dokazuju. Da nema onih koji razapinju, ne bi bilo Onog koji je uskrsnuo.
Život je pustinjska ruža, samo je jedna i posebna, a čovjek je Juda, koji će je posjeći.... A On če posaditi još jednu, i biti će još jača i još posebnija... sve do one zadnje, čije će trnje ozlijediti i najjačeg, čije će korjenje biti vječno, miris će se širiti do sunca, rastjerat će oblake, a iz neba će teći suze, suze onih koji su vjerovali, onih koji su voljeli, onih koji su hranili, onih koji su spašavali, onih koji su uskrsnuli, suze pustinjskih ruža....i zaliti će one koji su ih sjekli, i tada će im reći HVALA, vaš zadatak je ispunjen, i cijela će pustinja postati vrt ruža, a On gore će se nasmijati i reći: Oni koji mrze sada vole, oni koji sjeku sada siju, oni koji razapinju sada VJERUJU!
I to će biti taj dan.....HVALA TI ŽIVOTE!!!!!!!
