petak, 30.11.2007.
ZLOČIN, KAZNA I OPRAVDANJE
Sjedila sam i razmišljala o svemu, ali baš o svemu, o sebi i svojem životu, što jedem kako spavam, s kim se budim, kada plačem, kad se smijem, koga volim, tko mi smeta, tko mi treba, koga se želim riješiti! I onda sam shvatila ....da ja nešto shvatila e..ma dobro mi je ovako, ali me nervira neka žena iz zgrade što najčešće upotrebljava lift i uvijek moram čekati da se ona završi vozati, a još je spora ee..pa kad je stara ko titanik e, a takve je i konstrukcije. Ma nije problem to samo meni, već svima u zgradi eee, pa ne može se tako funkcionirat.. pratila sam je skontala sam u kojem je stanu, i ok kažem ja, čekat ću sutra veče i onda u akciju, baba je gotova............
I dobro, pao mrak reko ja ajde da i to završimo, ne bi da mi je prvi put da to radim...naučila sam se ja kako rješavat probleme u životu, nema ti tu puno čekanja, skupiš hrabrosti, i rekvizite, pa hajde!
I tako ja odoh na 8. kat, ne čuje se nitko, reko dobro...samo naprijed, nemoj sad odustat, ovo je za dobrobit čovječanstva (bar onog u mojoj zgradi)! Počela sam se znojit, ruke mi se tresu, stvarno ne znam što mi je, mislila sam da mi takve stvari nikad neće biti problem, uvijek sam bila hladnokrvna, znala sam kako se uhvatiti u koštac s problemima, pa i s tom babom, Daj ajde mala, ako Raskoljnikovu nije bio problem riješit se one njegove babe neće bit ni tebi. Ok, preispitat ću se malo! Dakle, problem je baba sa 8. kata, zašto? Zato što je spora, sebična i naporna! Zbog nje ljudi kasne na posao, na fakultet, zbog nje trče niz stepenice da bi stigli na vrijeme, to je opasno. Ali stvarno, ja pokušavam spasit živote, ja imam dobru namjeru, moj čin biti će opravdan!!!!!!
Gledajte, objasnit ću vam, dati ću vam primjer kako bi kobno ovo sve moglo završiti ako se ne riješim babe!!
Moj susjed...odvjetnik, ima ženu i malo dijete, naporno radi da bi im osigurao siguran život, ali ne samo da radi za njih, radi za zajednicu,odvjetnik je zastupa nečija prava!! I eto tako, novo jutro, ustao je, spremio se na posao i sprema se spustiti liftom sa svojeg 6. kata, kad ono, lift zauzet, ok, nema problema pričekati će malo, i tako je krenuo ranije za svaki slučaj... U isto vrijeme odvija se babina priča, ona s ustala, pozvala lift, spustila se i otišla kupiti kruh i mlijeko u dućan do zgrade, ALI ona nije zatvorila vrata od lifta, jer je ona stara i nemoćna, i želi da je lift čeka kad se vrati iz dućana, jer ona je tako umorna, ona ne može čekati opet lift ako ga netko drugi pozove, ona će imati vrećice u ruci, i bit će joj teško stajati i čekati liftt, leđa je bole, zato se ona osigurala i ostavila vrata otvorena! I tako dok ona kupuje u dućanu, i govori prodavačici kako je umirovljenicima danas samo teško i kako je muči visoki tlak i kako su ljekovi samo skupi danas...blalblabla...onaj gospodin odvjetnk čeka lift, nezgodno mu se spuštati sa aktovkom i leptopom niz stepenice, a i umoran je, ipak je sinoć do kasno radio na slučaju samohrane majke kojoj bivši suprug ne isplaćuje alimentaciju.... O ne, on kasni, pa trebao je već krenuti, sada trči niz stepenice, ok još dva kata, stići će ako se malo još požuri, trči, preskočio je dva skalina, izašao je iz zgrade, mora se požuriti, otići će mu tramvaj ako ne požuri, e zašto mu se baš jučer auto moralo pokvariti, pretrčat će cestu, nema veze što je crveno, on mora stići na posao, šef je jeko strog kada se radi o kašnjenju,pretrčava.... k vragu aktovka mu je ispala, on se saginje, ne gleda, jebem ti, zašto ne gleda, auto će ga...auto dolazi, brzo vozi, k vragu on još kupi papire, to su dokumenti za sinoćnji slučaj, daj makni se jebeš papire, neeeee, prekasno, auto ga je pogodilo, vozač izlaz, u šoku je „nisam ga vidio, majke mi, samo se stvorio“. Ljudi se skupljaju, zovu hitnu, dolazi, pokupila ga je, jako je loše, kažu da je kritično, kola ga dovoze....a baba izlazi iz dućana i krsti se „o Bože dragi, današnji život, ljudi umiru jer im se žuri“. Njoj je tako loše, tlak joj se povisi odmah od stresa, morat će popiti tabletu kad dođe kući!!! Joj hvala Bogu da je ostavila otvorena vrata od lifta, sada sigurno ne bi mogla čekati, nakon ovoga što je vidjela...........
U tih jebenih 10 minuta, dok je ona kupovala kruh, čovjeka je zgazilo auto...njenom krivicom!!!
Da moram ući, koram to učiniti, moram je spriječiti...zvonim....zvonim...otvara „ da izvolite““ dobar dan ja sam vaša susjeda, sa 6. kata, znate..volila bih poričati s vama, mogu li ući? Pušta me unutra, malo zbunjena, ali ne kao ja, iako sam samouvjerena, hrabara sam, znam da ja to mogu, ipak se radi o životima! I tako počnem ja, mislim, prvo ću joj obrazložiti zašto ovako postupam, neka zna koja je njena krivica...pričam joj priču o odvjetniku...ona plače, grozno joj je, ne žalim je neka plače, ona je kriva...posežem u torbu za onim što mi treba....tu je...samo polako i sigurno....vadim...bronhi, pretplatu za glas koncila i naravno, najnoviju torbu sa kotačićima za lakšu kupovinu, pružam joj to, ona se tako veseli....kažem joj, ucjenjujem je, nikad više vrata od lifta ne smiju ostati otvorena, NIKADA, ja ću je imati na oku..kima glavom, pristaje na uvjete!!! Obećava!!!!
Sutra ujutro, odvjetnik se ustaje, izlazi iz stana poziva lift, ulazi, spušta se, vrata se otvaraju..baba dolje čeka lift, bila je u dućanu, ima novu torbu, tako je praktična, ne bole je leđa od vrećica dok čeka lift, pozdravljaju se „ugodan dan vam želim“ „hvala, i ja vama gospodine, polako na posao, Bog vas blagoslovio“. Ulazi u lift, izlazi, ZATVARA VRATA!
ETO NEKADA MITO I KORUPCIJA SPAŠAVAJ U ŽIVOTE, A JA SE NE OSJEĆAM, a mislila sam da hoću,KAO KRIMINALAC, OSJEĆAM SE KAO....KAO NETKO KOME SE NE ŽURI..........:)
SALAMANDER, ZOKISLAV, IZBORI, KORNATI.....
Ja ne znam što je ovoj državi majke mi, ne samo što je državi nego što je s ovim ljudima, što je s nama! Dvije najkritičnije stvari u našoj državi politika i novinarstvo, a pazi ja sam studentica novinarstva na faultetu političkih znanosti, ma ja ne znam čemu oni nas uče, e, ma uopće mi nije jasno kome i čemu služi taj fakultet, nabubačite napamet, skupite ocjene i potpise i bit će nešto od vas, ma bit će vraga, pa samo pogledajte kakvi nas novinari danas okružuju, ma u ovoj državi su sve same kukavice i ulizice, samo im se noge vide iz stražnjica vladajućih..
Pa što mi možemo mjenjat, uveli su ovu je... bolonju da se izmrcvarimo dok završimo fakultete pa da onda nemamo volje za ništa. Ako se mene pita ja bi za 3 godine u mirovinu, ubili su u meni svaku ambiciju i volju. Ako tko želi vikat da ga se čuje onda smo to mi, mladi budući novinari koji još u sebi imaju neku nadu za boljim dok nam i to ne unište, a bome ide im od ruke...
Svima, od političara do profesora, pa nitko nema priliku za ništa, a ako i ima onda je to nekolicina studenata, a nas ima pun kufer i svi statiramo....
Jedina stvar da iznosimo neko svoje mišljenje je ovaj blog, kojeg opet čita samo profesor ili mi međusobno...a to je zaista krasno...
U ovoj državi se uvijek čuje glas jednih te istih, ma kakav sanader, ma kakav milanović ( s razlogom su napisani malim slovom), svi su oni isti, a naši opasni novinari...e svima se gaće tresu od njih...
Oni koji mogu i moraju postavljati pitanja i tražiti odgovore manji su od makova zrna...
Meni nije jasno da u ovoj cjeloj priči o izborima nitko od novinara nije postavio pitanje sanadreu je li njega sram, može li on spavat mirne savjesti...
Na tv-u gledamo raklame za nezbrinutu i bolesnu djecu, za izgradnju domova i pomoći, i mi mali građani uzimamo telefone i zovemo te brojeve i doniramo po 6 kn, a kreteni od sanadera i milanovića troše najmanje 18 mil kuna na kampanju. Ma kakvu kampanju, e to je ruganje naciji. S ekrana mi se kliberi salamander i ostatak bivola, a onda mi stavljaju sportaše i pjevače, i neke bakice s placa i ne znam koga ne i govore mi za koga ću glasat...
E pa gdje su onda novinari, e molim te pa je li itko može njima postavit pitanje jesu li normalni, što oni misle tko smo mi, kreteni, djeca od 3 godine, pa tko ponudi veću lizalicu bolji je... i da ja onda idem glasat za hdz, sdp ili nekog trećeg, ne pada mi napamet, radije ću ostat doma i znat da u toj šprdnji nisam sudjelovala...
Svi se žale, svima je grozno, svi su ogorčeni, pa što se onda nešto ne poduzme.
Kako je 1996. moglo na trg izaći 120 000 ljudi i prosvjedovat za radio, a nakon tragedije na kornatima organizirali su se koncerti i skupljala lova, totalno nepotrebno i nebulozno. Što će tim ljudima lova, ma to je samo trik da bi se mnoge stvari zataškale. Tipično za našu državu, amo malo pjevat, plesat, pustit koju suzu i posao je odrađen. Trebalo je izać bar 100 000 ljudi na trg i tražit ostavke od vlade, vojske i ostatka ekipe, pa bi onda imali državu, onda bi vladao narod, ali o čemu ja pričam pa mi živimo u RH....( Razje.. Hrvate)
