music.blog.hr

31.12.2005., subota

"Dark Side Of The Moon"

Najbolji classic rock album svih vremena
Kraj godine idealan je za proglašavanje naj osoba, djela, grupa, pjevača i sl. u prethodnoj godini prethodnom desetljeću, a ponekad i uopće. Tako je internetska radio postaja Planet Rock objavila listu najboljih classic rock albuma svih vremena prema ocjeni nekoliko tisuća svojih slušatelja.

Kao najbolji album proglašen je "Dark Side Of The Moon" Pink Floyda dok je na drugom mjestu bezimeni album Led Zeppelina poznatiji kao "Led Zeppelin IV". Na trećem mjestu je album "Back In Black" australskih Hard Rockera AC/DC.

Među prvih 10 stisnuli su se još, primjerice The Who s albumom "Who's Next", Deep Purple s "Machine Head" odnosno Jimi Hendrix s "Are You Experienced?". Zanimljivo je da su The Betales a albumom "The White Album" zauzeli tek 8 mjesto dok su Stonesi sa "Sticky Fingers" na 9 poziciji.

Najzastupljeniji na listi su Pink Floyd i Led Zeppelin sa po tri naslova svaki što i ne treba previše čuditi budući da je Planet Rock britanska radio postaja čiji su slušatelji uglavnom otočani.


- 15:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

"REM" s dva koncerta iznenadili londonske fanove

Londonski Hammersmith Apollo ugostio je dugoočekivani humanitarni koncert za potporu "Oxfamovoj" kampanji "Make Trade Fair". Ovaj potpuno rasprodani glazbeni događaj okupio je mnoga poznata imena poput sve popularnijih mladih britansko-švedskih rockera "Razorlight", skupine "The Thrills", R&B zvijezde Jamelie ili glumice Minnie Driver koja je odnedavno zaplivala i glazbenim vodama.

Ipak glavna atrakcija večeri bila je legendarna skupina "REM" koja je uz svoje dobro poznate hitove izvela i svoj novi singl "Leaving New York", a posebno iznenađenje večeri bilo je kada se u izvedbi pjesme "Man On The Moon" Michaelu Stipeu na pozornici pridružio i Chris Martin iz skupine "Coldplay".

No, to nije bilo sve kada je riječ o iznenađenjima za "REM" fanove. "REM"-ovci su naime dan kasnije održali tajni koncert za samo 200 uzvanika u londonskoj crkvi St. James na Piccadillyju. Stipe je tom prigodom prisutne novinare zamolio da u izvještajima s koncerta ne koriste otrcane naslove poput "Losing my religion". Inače, ovaj koncert im je poslužio kao najava za novu svjetsku turneju u sklopu koje će naravno idućeg ljeta posjetiti i Britaniju, a kako bi začinio čitavu večer, ovog im se puta na pozornici pridružio "Radiohead" pjevač Thom Yorke.


- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.12.2005., petak

Tako je pisao Kurt Cobain

Kurt Donald Cobain rođen je 20. veljače 1967. u Hoquaimu, savezna država Washington. Roditelji mu se razvode 1976. Christa Novoselicha upoznaje 1986. i s njim osniva grupu Nirvana. Prvi album "Bleach" snimaju 1989. za neovisnu tvrtku SubPop, a 1991. za Geffen snimaju drugi album "Nevermind" koji ih dovodi na vrh popularnosti. Kurt se 1992. ženi s Courtney Love, ali nakon albuma "Incesticide" i "In Utero" Cobaina nalaze mrtvog pored ispaljene sačmarice u njegovu domu u Seattleu 8. travnja 1994. Kremiran je i njegov je pepeo rasut po rijeci Wishkah. Za vas smo odabrali neke od nabitnijih ulomaka iz knjige s Kurtovim riječima, u kojima govori o sebi i svom odnosu prema uspjehu i glazbi, kao i što misli o drugim bandovima koji su pošli njegovim tragom.

Volim punk rock. Volim cure s čudnim očima. Volim droge (ali moje tijelo i um ne dopuštaju mi da ih uzimam). Volim strast. Volim odigrati pogrešnu kartu. Volim vinil. Volim se osjećati krivim zato što sam bijeli američki muškarac. Volim spavati. Volim izazivati male pse koji glasno laju u parkiranim autima. Volim učiniti da se ljudi osjećaju sretnima i nadmoćnima zbog svog reagiranja na moj izgled. Volim imati jaka mišljenja koja ne potkrepljuje ništa osim moje iskonske iskrenosti. Volim iskrenost. Nemam dovoljno iskrenosti. Volim se žaliti i ne činiti ništa da napravim stvari boljima. Volim optuživati generaciju mojih roditelja za to što su došli tako blizu društvene promjene, a onda odustali nakon nekoliko uspjelih pokušaja od strane medija i vlasti da se ocrni pokret time što će se koristiti Manson i drugi 'predstavnici' hipija kao propagandni primjeri da su oni samo nedomoljubni, komunistički, sotonistički, neljudski bolesnici, pa su onda baby-boomeri postali krajnje konformistički yuppijevski licemjeri koje je neka generacija ikad dala. (Zapisano na početku dnevnika, krajem osamdesetih)

Dave, band treba vježbati, po našem mišljenju, najmanje 5 puta tjedno ako mislimo ikad išta postići. Dosta nam je potpune nesigurnosti kad god sviramo gažu. Mislimo: "Hoćemo li biti bijedni?" "Jesmo li već uigrani?" Imamo gaže, a ne vježbamo! ... Umjesto da ti lažemo tako što ćemo ti reći da se raspadamo ili da pustimo da se ovo nastavi, ovako ti moramo priznati da smo našli drugog bubnjara. Zove se Chad, iz Tacome je i može svaku večer stići na probu. Što je još važnije, s njim se razumijemo. Moramo priznati da si ti iz potpuno drugačijeg kulturnog sklopa. Odličan si bubnjar i nadamo se da ćeš uskoro naći drugi band. Očekujemo da ćeš totalno popizditi i mrziti nas iz dna duše jer je ovo vrlo naglo i nismo te pokušali upozoriti da se to događa. Nisi ti kriv, mi smo. I stvarno se osjećamo posrano što ti nismo imali muda ovo reći u lice. Ali nismo znali koliko bi se razbjesnio. (Pismo iz 1988. koje je Kurt napisao bubnjaru Daveu Fosteru prije izlaska prvog singla Nirvane)

Bok Jesse, daj se razvedri, frajeru, pismo ti je zvučalo kao da ti je nešto dosadno. Jedva čekam da dođeš za Božić, bit će jako uzbudljivo. Odlučili smo izdati vlastiti LP. Našli smo rezaonicu koja će nam prešati 1000 ploča za 1600 dolara. Po cijeni od 8 dolara moramo prodati samo 250 komada da se pokrijemo, ostalo je zarada, samo da nađemo distributera. Jako nas dobro primaju u Seattleu i drugdje po Washingtonu, promoteri nas zovu svirati namjesto da mi jurimo njih. (...) Imam posao čistača s jednim starijim tipom, metemo 4 restorana, dio love mi plaća na ruke ispod stola. (Pismo s kraja 1988. Jesseju Reedu, Kurtovu najboljem prijatelju iz srednje škole)

Grupa sad ima imidž: antipohlepa, materijalizam i konzumerizam koji planiramo ubaciti u sve naše videospotove. U prvom, "Smells Like Teen Spirit" hodat ćemo kroz trgovački centar i bacati tisuće dolara u zrak i... Razbiti draguljarnicu antimaterijalističkim punkerskim nasiljem (...) Zar nisu to već napravili Twisted Sister?
Imali smo jako zabavnu gažu s Fits of Depression u nekoj kavanici. Bili smo neopisivo sjebeni od cuge i droge, raštimani i jako nepažljivi. Trebalo mi je oko 15 minuta da promijenim žicu na gitari (...) Nakon svirke sam istrčao van i izbljuvao se, a onda sam se vratio i Iggy Pop je bio tamo, pa sam ga onako zabljuvan zagrlio i poljubio. On je zbilja prijazan i cool i fin i zanimljiva je osoba. To mi je bio najlaskaviji trenutak u životu.
Kao što si možda već pogodila, u zadnje vrijeme uzimam dosta droge. Možda je vrijeme za kliniku Betty Ford ili knjižnicu Richarda Nixona da me spriječe u zloupotrebi mog kržljavog tijela glodavca. Jedva čekam da odem doma (ma gdje to bilo) u krevet, neurotičan i pothranjen, i žalim se kako je vrijeme loše te da je to uzrok moje bijede. Nedostaješ mi, Bikini Kill, totalno te volim. (Nikad poslano pismo s početka 1991. tadašnjoj djevojci Tobi Vail, bubnjarici banda Bikini Kill)

Ako ćemo već biti getoizirani, radije bih bio u istom kvartu s dobrim bandovima poput Mudhoney, Jesus Lizard, The Melvins, Beat Happening, nego da budem stanar režima korporacijskih stanodavaca. Mislim, igramo korporacijsku igru i odjednom smo se zatekli kako je moramo igrati umjesto da koristimo korporacijsku distribuciju i ostanemo unutar našeg malog svijeta jer smo prodali 10 puta više ploča nego što smo očekivali. Veliki je šok davati intervjue za časopise koje ne čitam. Mnogi bandovi tvrde da su alternativa, a nisu ništa nego ogoljeni čupavci sa Sunset Stripa otprije par godina. Volio bih da se potpuno briše bilo kakva naša povezanost s Pearl Jamom ili the Nymphs i ostalim prvim prekršiteljima. (Zapisano u dnevniku početkom 1992. kad je "Nevermind" dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice.)

Probao sam heroin prvi put u Aberdeenu 1987. i koristio ga oko 10 puta između '87. i '90. Kad sam se vratio s naše druge europske turneje sa Sonic Youthom odlučio sam ga koristiti svakodnevno jer me stalno želučano oboljenje od kojeg sam patio proteklih pet godina dovelo do toga da se želim ubiti. Mnogo sam puta završio u krevetu doslovno nesposoban za bilo što osim da povraćam i gladujem. Pa sam odlučio da ako se osjećam kao narkić, onda to baš mogu i biti. Nikad više na turneju ako moje stanje nije ili zaliječeno ili izliječeno. Uzimao sam heroin oko mjesec dana, a onda sam shvatio da neću moći doći do droge kad odemo u Australiju i Japan pa smo se Courtney i ja očistili u hotelskoj sobi.
Otišao sam u Australiju i, naravno, bol u želucu je odmah počela. Morali smo otkazati koncerte jer sam od boli bio zgrčen na podu kupaone i povraćao vodu i krv. Odveli su me kod liječnika koji mi je dao physeptone. Tablete su pomagale najbolje od svega što sam probao, ali sam poslije pročitao sitna slova na bočici: "sadrži methadon." Opet navučen. (Iz dnevnika koji je vodio tijekom odvikavanja od droge.)

Nekako se osjećam mračno pišući o sebi ovako kao da sam američka pop-rock ikona-polubog ili, po vlastitom priznanju, proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, ali sam čuo toliko suludo preuveličanih priča ili izvještaja mojih prijatelja i pročitao sam toliko patetičnih drugorazrednih frojdovskih procjena iz intervjua od mog djetinjstva do sadašnjeg stanja moje osobe kako sam ja notorno sjebani herionski ovisnik, akloholičar, samouništavajući, a ipak preosjetljiv, krhak, lomljiv, tih, narkoleptičan, neurotičan mali popišanac koji će se svakog časa overdozirati skočiti s krova raznijeti si glavu ili svo troje odjednom. Ma daj BOOOOŽE, ne mogu podnijeti uspjeh! Uspjeh! I osjećam se tako nevjerojatno krivim! Zato što sam napustio svoje prave suborce koji su posvećeni koji su ono u čemu smo bili do prije par godina. A za 10 godina kad NIRVANA bude zapamćena koliko i Kajagoogoo taj isti mali broj dolazit će nas slušati na gažama ponovnog okupljanja čiji sponzor će biti Depends pelene, debeli ćelavi a još pokušavaju RAWK-ati u zabavnim parkovima. Nedjeljna popodneva: lutkarska predstava, vrtuljak i Nirvana (...) Nadam se da ću umrijeti prije nego što postanem Pete Townshand. (Nikad objavljeno otvoreno pismo fanovima Nirvane iz 1994.)

Sjećam se kako je netko rekao da ako probaš heroin, navučeš se. Naravno da sam se smijao i rugao toj ideji, ali sad vjerujem da je to vrlo točno. Ne doslovno, mislim ako je jednom uzmeš nisi isti čas ovisan, obično treba mjesec dana svakodnevnog korištenja za fizičku ovisnost. Ali nakon prvog puta tvoj um kaže 'aaah ovo je bilo jako ugodno, dok god to ne radim svaki dan neću imati problema'. Problem je što se to dogodi s vremenom... Kod svakoga se ponekad barem jednom godišnje pojavi nekakva kriza, gubitak prijatelja ili dečka, cure, bliskog rođaka, onda ti droga kaže jebiga. Svaki ovisnik je rekao jebiga više puta nego što bi mogao izbrojati... Kad kažeš jebiga, dugi proces pokušavanja da izdržiš bez droge počinje. Prvo skidanje je obično lako ako imaš tablete. U osnovi spavaš. Što je po mom mišljenju loše jer pomisliš ako je tako lako onda se mogu navlačiti i skidati ostatak života. Ali drugi i treći put postane jako drugačije. Traje i 5 puta dulje. Psihološki faktori su se ukorijenili i nanose štete koliko i fizički. Svaki put kad se skidaš što vrijeme više prolazi to ti je neugodnije. Čak i oni s najvećim strahom od igle mogu žudjeti za olakšanjem zabijanja injekcije u ruku. Ljudi su ubrizgavali vodu, cugu, vodicu za usta itd. Drogiranje je eskapizam htio ti to priznati ili ne... Svaki narkić kojeg sam sreo borio se s tim barem 5 godina, a većina se bori oko 15-25 godina, dok konačno ne moraju spasti na drugu drogu - program od 12 koraka koji je sam po sebi još jedna droga/religija. Ako ti to uspijeva, čini to. Ako ti je ego prevelik, počni od polja broj jedan i idi kroz psihološku rehabilitaciju. U svakom slučaju, imaš bar 5 do 10 godina borbe pred sobom. (Zapisano u veljači 1994. u hotelu u Madridu, dva tjedna prije nego što je u Rimu jedva preživio preveliku dozu.)




- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Novi album P.O.D.-a samo što nije

Novi studijski album skupine P.O.D. bit će objavljen krajem siječnja, a nosit će naziv "Testify". Prvi singl s albuma - "Goodbye For Now" već je pušten u eter, a uskoro će se zavrtiti i video spot za isti singl. Producent albuma je Glen Ballard, a na albumu će se naći i dvije kolaboracije - s reggae reperom Matisyahu i hip-hop legendom Boo-Yaa T.R.I.B.E.

Popis pjesama:
Roots In Stereo
Lights Out
If You Could See Me Now
Goodbye For Now
Sounds Like War
On The Grind
This Time
Mistakes & Glories
Let You Down
Teachers
Strength Of My Life
Say Hello
Mark My Words


- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Očajna udovica Cobaina prodaje Nirvaninu ostavštinu!

U čistom trenutku očaja i beznađa, udovica Kurta Cobaina - Courtney Love odlučila je prodati sva prava na glazbenu ostavštinu Nirvane koju je nakon smrti svojeg supruga naslijedila. Kako piše u članku The New York Posta, Love je postavila početnu cijenu na astronomski velikih 100 milijuna dolara.

Kao potencijalni kupci spominju se Kris Novoselic basista 'pokojne' Nirvane te Dave Grohl, bubnjar Nirvane i frontman Foo Fightersa.

Izvor dalje navodi da je Courtney Love primorana platiti hipoteku na kuću u iznosu od 367, 836 dolara do 6. prosinca kako kuća ne bi bila ponuđena na prodaju na javnoj dražbi. Stoga je pritisnuta velikim financijskim teretom bila prinuđena potegnuti i posljednju slamku spasa stavivši na prodaju sve Kobainove umotvorine.


- 17:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Tribute To 90's zadnjeg petka ove godine u Močvari

Sad već tradicionalna slušaona grungea i slične muzike koja svoje korijene vuče u 90-im godinama, poziva vas da dođete na već znane zvukove distorziranih gitara u zagrebačkoj Močvaru, te da zadnji petak (30.12) u ovoj godini budete najluđi od najluđih... Glazbu za 'vene rezati', prostorom šire DJ dvojac Kurt Cobain & Coutrney Love, a slušat će se između ostaloga i Nirvana, Faith No More, Smashing Pumpkins, Hole, Marilyn Manson, Pearl Jam, Red Hot Chili Peppers, SOAD, Raidiohead, Alice In Chains, Soundgarden, Pixies, RATM, Placebo, Offspring, Green Day,…

Uz ludu slušaonu s početkom u 22h, zabavljat će vas i grunge-rock-metal bend Altera iz Zagreba. Upad je kao i obično 15 kuna


- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moby ide u svemir

Glazbeni osobenjak čvrsto je odlučio da će on biti prvi glazbenik u svemiru. Rezervirao je mjesto na letu Virgin Galactic, platio 207.000 dolara i odredio datum. Bit će to negdje tijekom 2010. godine.

Zanimanje za put u svemir već su pokazali Robbie Williams i gitarist Jane's Addictiona Dave Navarro, no Moby je otišao najdalje u ostvarivanju tog nauma.

Ne samo da je rezervirao svoje mjesto na letu Virgin Galactic, nego je za to zadovoljstvo već uplatio 207.000 dolara i odredio datum.

Moby će se u svemir vinuti tijekom 2010.



- 17:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.12.2005., četvrtak

THE DOORS

Grupu The Doors, jednu od najutjecajnijih i najkontroverznijih rock grupa 60-ih, osnovali su 1965. u Los Angelesu dva studenta, Jim Morrison (vokal) i Ray Manzarek (klavijature), a kasnije su im se pridružili bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger. Grupi se nikada nije priključio basist, tako da su njihovim zvukom dominirale Manzarekove električne klavijature te karakterističan Morrisonov dubok glas.

Glazba The Doorsa se u početku temeljila na rock&bluesu, iako je tekstopisac Ray Manzarek bio iskusan jazz-rocker što je uvelike pridonijelo osobitosti zvuka benda. Grupa je potpisala ugovor s Elektra Recordsom 1966. i izdala prvi album, "The Doors", koji je uključivao i veliki hit "Light My Fire", izdan 1967. Pjesma se odmah plasirala na sam vrh top-lista i postala njihov najveći hit, a kasnije je doživjela i velik broj obrada.

Kao i "Light My Fire", cijeli debi album je postao ogroman hit i (p)ostao jedna od najuzbudljivijih ploča psihodelične ere. Miješajući blues s klasikom, istočnim zvukovima i popom, bend je stvorio jedinstven i prepoznatljiv zvuk. Svojim bogatim i hladnim glasom te jedinstvenim, sumornim poetskim vizijama, Morrison je istraživao dubine najmračnijih i najtajanstvenijih aspekata psihodeličnog iskustva.

Godine 1967. izlazi i njihov drugi album "Strange Days", na kojem su dva velika hita: "People Are Strange" i "Love Me Two Times". Samo godinu dana kasnije izlazi album "Waiting For The Sun", s kojeg su takoder potekla dva velika hita: "The Unknown Solider" i njihov drugi američki broj jedan - "Hello I Love You".

Po mnogima, veliko razočaranje grupe The Doors predstavljao je njihov album iz 1969. godine, "The Soft Parade", s kojeg je, kao jedini hit, potekla pjesma "Touch Me". Optužena za preveliku dozu rock undergrounda na albumu, grupa je uzvratila s poslijednja dva velika albuma snimljena s Morrisonom, za koje su inspiraciju potražili u čistom bluesu. Početkom 1971. snimljen je album "L.A. Woman", ujedno i zadnji na kojem je pjevao Jim Morrison.

Od samoga početka Morrison je predstavljao centar benda, pokazavši se kao vrlo nestabilna osoba tijekom svoje kratke karijere. 1969, Morrison je uhićen zbog skidanja na koncertu u Miamiju, a taj je incident skoro uzrokovao raspad benda. Grupu The Doors cijelo je vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica buntovničkog ponašanja članova i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba oduvijek bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlada generacija. Morrisonova skidanja na pozornici, kao i optužbe za bogohuljenje, razlozi su zbog kojih je postao neka vrsta heroja svoje generacije, ali i zbog kojih je često bio optuživan i zatvaran.

Sredinom 1970. godine Morrison se povlači u Pariz s namjerom da piše pjesme, a godinu dana nakon toga umire, navodno od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti smatralo se da je Morrison, zapravo, izrežirao svoju smrt kako bi izbjegao odlazak u zatvor u Americi. Jim Morrison je uskoro postao kultna ličnost te je i nakon smrti privlačio veliku pozornost medija. Albumi grupe The Doors i dalje se prodaju tijekom 80-ih, ali popularnost veću čak i od one za života Morrisona postižu 1991. godine, kada je Oliver Stone snimio film "The Doors", s Val Kilmerom u glavnoj ulozi. Čak i danas, više od 30 godina nakon Morrisonove smrti, grupa The Doors i dalje prodaje zapanjujuće velik broj materijala i smatra se jednom od najvećih legendi rock glazbe.


- 10:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

RED HOT CHILI PEPPERS: 'LIVE IN HYDE PARK'

Red Hot Chili Peppers su dosta duboko u nekoj depresiji. Zločesti kažu da su se, barem neki od četverca, vratili stvarima kojih su se više puta rješavali, što je jednom bila pokretačka snaga za nastanak nekih krasnih pjesama, a koje sada uništava taj šarm koji je prva kvaliteta RHCP. Ali više od toga, bend djeluje jako umorno što postaje izuzetno vidno na nekim koncertima na kojima bez ikakvog žara velikom mukom puštaju iz sebe tu muziku. Ovo se pokazalo na dva koncerta koja je bend održao ovog ljeta u Njemačkoj i Austriji. Na jednom su blijedog lica, bezvoljni i mlitavi, a prije svega deprimirani, pokušali pokrenuti nekih osamdeset tisuća ljudi, i nisu uspjeli. Četiri dana poslije na stageu je drugi bend – raspoložen, pun života, željan zabave i sviranja. 'Live In Hyde Park' ima ovo oboje – bend je uspostavio kemiju i usviran je, ali mrak im muči dušu.
Ovaj je album snimljen na tri koncerta održana u sedam dana pred kraj lipnja ove godine u Hyde Parku u Londonu pred sve skupa 300.000 ljudi, što je vjerojatno najveća brojka ljudi koje je jedan bend u novijoj povijesti uspio privući u tako malom razdoblju. Ali mislim da je to i kraj jednog razdoblja. Bend je vidno jako umoran, a od funk-rockera kakvima smo ih upoznali davnih godina, lagano su postali depra-funk bend. Na ovom dvostrukom albumu, kao i inače na koncertima, uglavnom sviraju novije, sporije stvari s 'By The Way' i 'Californication', s vrlo malo zezatorskog funk-rapa koji je bio ono nešto autentično njihovo i zbog kojeg su ih ljudi u depresivno grunge doba i bili toliko prigrlili.

Red Hot Chili Peppers nikad nisu bili toliko veliki i danas se na prste jedne ruke može nabrojati bendove koji bi vjerojatno mogli postići takav uspjeh. Čak i da od njih ubuduće ne bude više ništa ili ništa naročito, sad već stoje među najvećim bendovima u povijesti i imaju svoje mjesto u rock enciklopediji. Iako sad djeluju jako izmoždeno kod RHCP se i dalje osjete vjera u dobro i život. Jesu u mračnoj fazi, ali i dalje su netko tko može ublažiti pritisak u prsima, prikazati na obzoru sunce koje će sutra ipak izaći, more koje će uvijek biti plavo i lijepo (iz daljine barem) i ljubav na koju svatko ima pravo i šansu.

- 09:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.12.2005., nedjelja

MERRY X-MAS

EEEEEEEEEEJ LJUDOVI MOJI PA SRETAN VAM BOŽIĆ!!!!!!!!!!!!
- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.12.2005., subota

nirvana

- 12:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.12.2005., petak

Last kiss- Pearl jam

Where, oh where, can my baby be? the lord took her away from
Me. she’s gone to heaven, so I’ve got to be good. so I can see my baby when i
Leave this world.

We were out on a date in my daddy’s car. we hadn’t driven very far. there in
The road, straight ahead. a car was stalled, the engine was dead.

I couldn’t stop, so I swerved to the right. I’ll never forget the sound that
Night. the screamin tires, the bustin glass. the painful scream that I heard
Last.

Oh where, oh where, can my baby be? the lord took her away from me. she’s gone
To heaven, so I’ve got to be good. so I can see my baby when I leave this world.

When I woke up the rain was pourin down. there were people standin all around.
Something warm flowing through my eyes. but somehow I found my baby that night.
I lifted her head, she looked at me and said. hold me darling, just a little
While. I held her close, I kissed her our last kiss. I found the love that i
Knew I had missed.

Well now she’s gone. even though I hold her tight. I lost my love, my life,
That night.

Oh where, oh where, can my baby be? the lord took her away from me. she’s gone
To heaven, so I’ve got to be good. so I can see my baby when I leave this
World.

- 19:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Paradise City

Take me down
To the paradise city
Where the grass is green
And the girls are pretty
Take me home
I want you please take me home

Just a' urchin livin' under the street
I'm a hard case that's tough to beat
I'm your charity case
So buy me somethin' to eat
I'll pay you at another time
Take it to the end of the line

Ragz to richez or so they say
Ya gotta-keep pushin' for the fortune and fame
You know it's
It's all a gamble
When it's just a game
Ya treat it like a capital crime
Everybody's doin' their time

Take me down
To the paradise city
Where the grass is green
And the girls are pretty
I want you please take me home

Take me down
To the paradise city
Where the grass is green
And the girls are pretty
Take me home

Strapped in the chair of the city's gas chamber
Why I'm here I can't quite remember
The surgeon general says it's hazardous to breathe
I'd have another cigarette but I can't see
Tell me who you're gonna believe

Take me down
To the paradise city
Where the grass is green
And the girls are pretty
I want you please take me home

So far away
So far away
So far away
So far away

Captain America's been torn apart
Now he's a court jester with a broken heart
He said -
Turn me around and take me back to the start
I must be losin' my mind - "Are you blind?"
I've seen it all a million times

Take me down
To the paradise city
Where the grass is green
And the girls are pretty
I want you please take me home

Take me down
To the paradise city
Where the grass is green
And the girls are pretty
I want you please take me home


- 18:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

GUNS 'N ROSES

Kakav je to bend bio! Danas je stvarno teško uopće zamisliti ovakvu bandu frajera, luđaka, alkoholičara, rokera i ego tripera. U vrijeme plastične pop produkcije koja je za sobom povukla sve podžanrove glazbe, ovakvu opasnost i ludost poput Guns 'N Roses doista je teško uopće zamisliti.
A bili su najveći. Uvjerljivo najveći bend na svijetu. I posljednji koji je imao onaj tipični prepoznatljivi gigantski vokal-gitara duo u obliku Axla i Slasha, kao što su prije njih rockom vladali Page-Plant, Tyler-Perry, Jagger-Richards, da spomenem samo neke.

No, kao i kod svih veličina u bilo kojem obliku umjetnosti, i u Gunsima su ego tripovi bili toliko jaki da je bend izgorio na vrhuncu slave. Vidio je rock biznis ego manijaka, ali nije vidio sličnoga Williamu Axl Roseu. Koji nenormalan čovjek. Pogledajte ili poslušajte ga danas, i sve vam je jasno.

Ovdje je 14 pjesama iz kataloga Guns 'N Roses koje su obilježile ovu skupinu, a sve redom podsjećaju nas kako je ne tako davno sve ipak bilo drugačije. Ovdje je prava rijetkost naići na singl ispod 6 minuta trajanja, a probate li danas naći na ijednoj top listi pjesmu dužu od 4 minute, pripremite se na višesatno traženje. Pop forme tada nisu bile važne, bila je važna pjesma. A Gunsi su pisali nevjerojatne pjesme. Koje su svi klinci pjevali. Neki su ih i svirali. A svi su ih slušali.

Najbolje od svega je da ja uopće i nisam bio neki GNR fanatik. No slušajući ovo s vremenskim odmakom od 10 godina, postaje jasno koje blago se skriva u njihovom katalogu. I kako je malo ovakvih bendova danas. Ima li ih uopće?

- 18:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.12.2005., nedjelja

PEARL JAM

Nastanak
Korijeni Pearl Jam zapravo potječu iz benda Green River u kojem su svirali Stone Gossard i Jeff Ament. Nakon odlaska drugih članova u novi bend Mudhoney, Gossard i Ament s pjevačem Andrewom Woodom formiraju bend nazvan Mother Love Boat. No, upravo kada su se počeli "probijati" i nakon što su sklopili ugovor za snimanje albuma Wood je umro od predoziranja heroinom. Woodov cimer Chris Cornell, pjevač i gitarist Soundgardena, pogođen njegovom smrću napisao je nekoliko pjesama koje je posvetio Woodu i odlučio ih snimiti. Taj je projekt prerastao u cijeli album nazvan Temple Of The Dog. Projekt je uključivao Chrisa Cornella na vokalu i gitari, Jeffa Amenta na basu, Stonea Gossarda i Mikea McCreadya na gitari, te Soundgardenovog bubnjara Matta Camerona.
U to vrijeme Gossard, Ament i McCready su uz pomoć Camerona na bubnjevima završili demo s tri instrumentala. Ta kaseta je preko bivšeg bubnjara Red Hot Chili Peppersa Jacka Ironsa došla do mladića koji je radio na benzinskoj crpki u San Diegu, Eddiea Veddera. Nakon što je nekoliko puta poslušao demo, Vedder je otišao surfati dok mu se glazba neprekidno vrtjela u glavi i tada je smislio stihove. Snimio je svoj vokal na kasetu i nazvao je Mamason, a sastojala se od tri dijela: 1. dio - Alive, 2. dio - Once, 3. dio - Footsteps. Ament, Gossard i McCready su bili impresionirani i dogovorili su susret i probu s Vedderom. Sve je prošlo dobro i Vedder se priključio projektu Temple Of The Dog sa pratećim vokalima. Nakon što su pod imenom Temple Of The Dog izdali istoimeni album Vedder, Gossard, Ament i McCready zajedno sa bubnjarom Daveom Kursenom 1990. godine osnovali su bend Mookie Blaylock kojeg su ubrzo preimenovali u Pearl Jam.
Pearl Jam je prvi put natupio 22. listopada 1990. u Seattleu. Prva pjesma koju su objavili bila je Alive.
Pearl Jam je postao jedan od ključnih članova seattleske grunge eksplozije zajedno s Nirvanom, Alice In Chains i Soundgardenom, no jedini je od te četvorke koji i danas postoji.
Na njihovu glazbu utjecali su mnogi punk i rock bendovi kao što su The Who, Neil Young, KISS, The Ramones, Fugazi, Neil Finn, The Beatles, Sonic Yuoth, The Fastbacks i sl., ali i blues izvođači, te mnogi Pearl Jamovi suvremenici kao što su Soundgarden i Mudhoney.

Ime
Postoji nekoliko teorija o tome kako je nastalo ime benda:
- Eddie je surfer, a "pearl" je surferskih izraza kad se ide licem direktno u val.
- Eddieva baka zvala se Pearl. Bila je udana za čovjeka-zmiju koji je bio podrijetlom Indijanac. Od njega je dobila recept za džem u kojem je jedan od sastojaka bila indijanska haluciogena supstanca (Peyot), pa odatle ime Pearl Jam.
- Evo i izjave samog Eddiea o značenju imenu benda:
"Svakodnevno sam pisao pjesme i one su se činile važnije od samog imena benda...Nisam tada shvaćao kako reprezentativno ono može postati... a da ni ne spominjem da smo tada radili malu ploču koju će čuti samo nekoliko ljudi.
Mislim da je najbolje objašnjenje imena referenca na sam biser (pearl) i prirodni proces njegovog nastajanja...Zapravo, pretvaranje izmeta i smeća u nešto predivno...Tako je i nastao naš bend...Od emocija s kojima smo se osobno borili i njihovog razvijanja u pjesme...Na taj način pjesme su postale sredstvo koje nam je pomoglo nositi se sa svim tim...Dodajte tome glasne instrumente, pojačane vokale, različite tonalitete...i to više nije obično smeće...na neki način je prekrasno...snažno...Kao što bi Jonny Rotten rekao: "Bijes je energija." i smeće može biti lijepo, a dokaz je biser."

Postava
EDDIE VEDDER - vokal, ritam gitara
MIKE MCCREADY - gitara, prateći vokali
JEFF AMENT - bas gitara, prateći vokali
STONE GOSSARD - ritam gitara, prateći vokali
MATT CAMERON - bubnjevi, udaraljke
Pearl Jam je od svoga nastanka promjenio nekoliko bubnjara. Originalni bubnjar benda bio je Dave Kursen. On je s njima snimio i prvi album Ten, no zbog osobnih problema napustio je bend 1991. godine. Nakon njega došao je Matt Chamberlain, ali ni on nije dugo ostao u Pearl Jamu. Otišao je u novi bend Critters Buggin, a proslavio se kao bubnjar Tori Amos. Novi bubnjar Pearl Jama postao je Dave Abbruzzese. 1994. godine Gossard ga je otpustio, a točan razlog nije poznat. Od tada pa do 1998. Pearl Jamov bubnjar bio je Jack Irons koji je prije svirao u Red Hot Chili Peppersima. Nakon Pacifičke turneje Jack je napustio bend zbog zdravstvenih problema, a naslijedio ga je Matt Cameron koji je do danas ostao bubnjar benda.

Albumi
Prvi Pearl Jamov album Ten sadrži 11 pjesama kroz koje se proteže jedinstvena vizija i zvuk. Zanimljiva je preokupacija smrću i serijskim ubojstvima. Pjesma Jeremy koja govori o dječaku koji se upucao ispred djece iz svog razreda, a temelji se na istinitoj priči, posebno je fascinantna ako se uzmu u obzir događaji koji su se zbili gotovo desetljeće kasnije u srednjoj školi Columbine. Triologija Mamason (Alive, Once, Footsteps) je interpretirana kao priča o dječaku koji odrasta u serijskog ubojicu i završava u zatvoru. 2000. godine bend je za ovaj album dobilo"Diamond Award", nagradu koja se dodjeljuje albumu koji se proda u 10 milijuna primjeraka.
Zatim je uslijedio album VS koji drži rekord za najviše prodanih primjeraka u prvih 5 dana nakon objavljivanja (950 000). Sljedeći je bio album Vitalogy koji je izdan prvo kao ploča, a tjedan dana kasnije objavljen je CD. Tri prva albuma bila su jako popularna, i komercijalno i kod kritičara. Nakon toga, vjerojatno dijelom zbog tužbe protiv Ticketmastera koju su izgubili i koja je onemogućila promotivnu turneju albuma VS i Vitalogy, bend je izgubio dosta obožavatelja. Također, u to vrijeme Eddie je počeo odvlačiti grupu u nekomercijalnom smjeru i glazba je počela dobivati sve aternativniji zvuk. Album No Code je glavni primjer, kao i Vedderova suradnja s Nusrat Fateh Ali Kahnom na soundtracku filma Dead Man Walking. U to vrijeme Gossard je formirao svoj drugi projekt bend Brad.
Album Yield najavljen je kao povratak benda prijašnjem čistijem rock zvuku, ali je prodaja propala. Mnogi su obožavatelji bili otjerani eksperimentiranjem na prethodnom albumu, te nesklonošću benda moderniziranju i komercijaliziranju njihovog zvuka. Uz sve to i smrt grungea kao popularnog smjera uzrokovala je opadanje prodaje za svako sljedeće izdanje.
Nakon objavljivanja albuma Binaural i promotivne američke i svjetske turneje, Pearl Jam je bio prvi bend koji je objavio visoko kvalitetne žive snimke sa svakog koncerta na turneji (osim onoga u Roskildeu u Danskoj na kojem je poginulo devet ljudi). Tako su objavili preko 50 albuma, od kojih je većina bila na dva CD-a, i postavili rekord za najveći broj albuma koji je debitirao na Billboard top 200.
Na sljedećem albumu Riot Act, ostali su pri svome, opet odbijajući moderniziranje i komercijaliziranje i nastavili su galvanizirati svoje mjesto u glazbenoj povijesti.U ovom albumu Pearl Jam osuđuje profitiranje bogatih i pohlepu, npr. u pjesmi Green Disease, dok u pjesmi Bushleaguer koriste svoje pravo na slobodu govora kritizirajući Georga W. Busha.
Posljednji Pearl Jamov album Lost Dogs, koji se sastoji od dva CD-a, zapravo je kompilacija B-strana njihovih singlova, te nekih dosad neobjavljenim pjesmama.
Pearl Jam je od svog nastanka ulagao veliki trud u dizajniranje omota i pakiranja svojih CD-eva proizvodeći neke od najoriginalnijih u industriji. Tako na primjer No Code uključuje kolekciju polaroida koje je bend snimio. Jedino je prvi album Ten objavljen u standardnoj CD kutiji.

Nagrade
1993 MTV Video Awards za spot JEREMY
Najbolji spot grupe
Najbolji Heavy Metal/Hard Rock izvođač
Najbolji režiser
Spot godine
1993 American Music Awards
Najbolji novi Pop/Rock izvođađ
Najbolji novi Heavy Metal/Hard Rock izvođađ
1996 American Music Awards
Najbolji alternativni bend
1996 Grammy Awards
Najbolja Hard Rock izvedba za Spin The Black Circle
1998 American Music Awards
Najbolji alternativni bend
Spotovi
Za razliku od ostalih izvođača Pearl Jam je u svojoj dosadašnjoj karijeri snimio jako malo spotova, samo šest i to za pjesme:

Alive
Even Flow
Oceans
Jeremy
Do The Evolution
I Am Mine
Nakon "ludnice" oko popularnosti spota za pjesmu Jeremy i zbog općenite nesklonosti benda glazbenim spotovima, odlučili su da više neće snimati spotove. Kao neke od razloga navode neiskrenost spota prema glazbi, veliki utjecaj spota na vlastitu interpretaciju pjesme. U skladu s inzistiranjem na tome da interpretacija pjesme bude u potpunosti prepuštena slušatelju, članovi benda rijetko govore o značenju i poruci svojih pjesama. Oni smatraju da slušatelj sam mora osjetiti pjesmu i dati stihovima vlastito značenje ovisno o svom doživljaju pjesme. Ipak jedan od glavnih razloga ne snimanja spotova je i to što ne uživaju u samom procesu snimanja spota, ali 1998. su prekinuli šestogodišnju "sušu" i objavili animirani spot za pjesmu Do The Evolution. To se možda čini kontradiktorno njihovim stavovima, no zapravo razjašnjava da njihov stav o spotovima nije "Mi ne snimamo spotove" već "Mi ne snimamo spotove osim ako to ne želimo". Očito su osjećali da je poruka pjesme i spota preznačajna i da bi trebala doprijeti do što je moguće većeg broja ljudi. Budući da oni i dalje naglašavaju da ne vole proces snimanja spota, može se reći da oni zapravo i nisu napravili spot već ga je netko drugi napravio za njih.


- 13:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Axl Rose obnavlja Guns N' Roses?

Nakon osam godina, prvi album nove postave popularnih rockera zvat će se "Chinese Democracy" i izaći će u lipnju 2001.

Na novogodišnju večer u lokalu House of Blues u Las Vegasu, zagriženi obožavatelji megauspješne grupe Guns N' Roses imali su priliku ponovno uživati u vokalnim izvedbama Axla Rosea.

Tijekom proteklih osam godina, koliko je prošlo od njihova posljednjeg albuma, bilo je mnogo glasina o tome kako bi mogla izgledati nova postava "Pištolja i ruža".

U gradu kocke na sceni s Axlom bila su dvojica gitarista: Robin Finck (ex-Nine Inch Nails) i Buckethead. Basist je bio Tommy Stintson (ex-Replacements), bubnjar Bryan Mantia (ex-Primus) a klavijaturist stari GN'R suradnik Dizzy Reed.

Show je počeo jednim od najvećih starih hitova "Welcome to the Jungle", a uslijedile su pored poznatih ("Sweet Child o' Mine", "Mr. Brownstone") i nove pjesme s predstojećeg albuma: "The Blues", naslovna "Chinese Democracy", "Oh My God" (koja se mogla čuti u Schwartzeneggerovu filmu "End of Days" iz 1999.), "Oklahoma" i "Silk Worms".

Kad je u pauzi između pjesama publika počela klicati Axlu "Dobrodošao natrag", on se nasmiješio i rekao "Sad ste me postidjeli".

Sljedeći javni nastup GN'R-a bit će 14. veljače u Južnoj Americi, na festivalu "Rock in Rio".




- 13:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ništa od Gunsa

I koncert na festivalu u Lisabonu je otkazan, a Axl za sve krivi Bucketheada. Hm, nije mu valjao Slash, ne valja mu ni Buckethead... A da on sam uzme gitaru?

Axl Rose, jedini preostali član originalne postave grupe, izdao je priopćenje za tisak u kojem kaže da je bend bio prisiljen otkazati nastup na 'Rock in Rio' festivalu u Lisabonu 30. svibnja.

Za otkaz tog nastupa, kao i za dugogodišnje kašnjenje albuma "Chinese Democracy", po Axlu je kriv gitarist Buckethead koji je bez najave napustio grupu. "Bend je u neizdrživ položaj stavio gitarist Buckethead i njegov iznenadni odlazak. Tijekom svog boravka u bendu Buckethead je bio nedosljedan i nepredvidiv i po svom ponašanju i po predanosti poslu - premda je bio pod ugovorom - što je stvaralo nesigurnost i zbrku te učinilo doslovno nemogućim nastavak snimanja, održavanje proba i ugovaranje nastupa s bilo kakvom sigurnošću."

Axl za sve brojne probleme benda, od otkazanih turneja i nastupa do kašnjenja ploče, pripisuje Bucketheadovim ambicijama za solo karijeru: "Čini se da su njegovi planovi bili potpisati ugovor o snimanju sa Sanctuary Records za koji sam ja ohrabrivao moje menadžere da mu pomognu, otići iz GNR-a i iskoristiti svoje sudjelovanje na ploči Gunsa da bi promovirao svoje individualne uratke. Nema nikoga vezanog za bend tko nije povrijeđen, uvrijeđen i jako razočaran. Mi kao cjelina definitivno smatramo da smo toliko ugađali Bucketheadu u svakom pogledu u tolikoj mjeri da smo mi, ili preciznije ja, naudili Gunsima i konačno dopustili da Gunsi budu stavljeni u takav položaj."





Što će biti s Bucketheadom, tajanstvenim gitaristom koji se u javnosti pojavljivao isključivo s maskom i kanticom iz lanca brze hrane KFC na glavi, ne zna se, ali Axl se nada da će i bez njega moći najaviti izlazak "Kineske demokracije" u sljedećih nekoliko mjeseci: "U međuvremenu, radije nego da se zadržavaju na negativnostima, Gunsi će krenuti dalje, a iznenađujuće je (da sad ne otkrivamo sve detalje) što nam je ovaj nesretni splet okolnosti možda pružio priliku da snimanje albuma odvedemo korak dalje."

Korak po korak, a kad će - ne zna se; ljubiteljima stadionskih metalaca ostaje da se tješe CD-om "Greatest Hits" koji je ipak izašao jer je Axlova tužba odbačena na sudu, a blog Gawker.com ove Axlove izjave proglasio je "najgorim tiskovnim priopćenjem ovog tjedna". Bolji komentar za te 'za sve je kriv Bucket' jadikovke ni mi ne bismo mogli smisliti.



- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Red Hot Chili Peppers

---clanovi: Anthony Kiedis, Flea, Chad Smith, John Frusciante
Red Hot Chili Peppers su nastali daleke 1983 godine kad su se upoznali Anthony Kiedis (vokal) i Michael "Flea" Balzary u srednjoj skoli i odlucili osnovati bend. Uskoro su se bendu pridruzili Hillel Slovak i Jack Irons i poceli su svirati po L.A.-u. Nisu bili instant uspjeh ali su postali zapazeni zbog svojih ludih i neponovljivih nastupa i bizarnog odjevanja (obicavali su nastupati samo sa carapa na "strateskim" mjestima). Tijekom prvih godina clanovi benda su se stalno mijenjali, a bend je skoro totalno propao kad su pretrpjeli smrt jednog od svojih suosnivaca i prijatelja Hillela Slovaka 1988, koji se je predozirao heroinom.


Mother's Milk - 1989
4 godine kasnije, 1999., John Frusciante se vraca u bend poslije 5, skoro fatalnih predoziranja, ostavlja se droge pronalazi novi zivot u meditaciji i donosi novu kemiju u bend. Tako nastaje veliki comeback album Californication, iznimno hvaljen i od publike i od kriticara. Iste i naredne godine kupe sve moguce nagrade za svoj uspjeh i za pridonos glazbenoj umjetnosti Uspjeh crvenih paprika!
Godinu dana poslije smrti Hillela Slovaka i odlaska bubnjara Jacka Ironsa, Red Hot Chili Peppers uspjevaju zainteresirati javnost svojim cetvrtim albumom Mother's Milk sa novim clanovima, gitarist tek 18-godisnjak John Frusciante i bubnjar Chad Smith. Poslije toga su Peppersi, 1991. objavili svoj globalno uspjesni album Blood Sugar Sex Magik, koji je imao mainstream hitove poput Under The Bridge i Give It Away. Nakon toga odlazi gitarist John Frusciante skrhan drogom, a na njegovo mjesto poslije silnih izmjena dolazi ex-Jane's Addiction Dave Navarro. Izdaju 1995. album One Hot Minute koji nije dobro prosao sa kritikama, ali fanovi ga duboko cijene zbog drugacijeg stila.
BY THE WAY era
U studenom 2001 decki se vracaju u studio poslije turneja sa Foo Fightersima i Pearl Jamom i u ljeto 2002 objavili su svoj dugo ocekivani osmi studijski album By The Way. Iako su neki kriticari mislili da su se Peppersi smeksali, oni koji su pogledali ispod povrsine uocili su zrelost u tekstovima i kvalitetu u glazbi. Dok su prijasnji fanovi se navikli na mekse Pepperse, uspjeli su privuci i novu generaciju Peppers fanova


GREATEST HITS
Potkraj prosle godine Red Hot Chili Peppers su objavili i svoj Greatest Hits cd koji je popracen i DVD-om sa turneje Californicationa, videospotovima, dokumentarcem o snimanju spota By The Way i ostalim vrlo zanimljivim stvarima. 2004 su Peppersi jos i snimili svoj prvi live album, radi se o duplom albumu snimljenom tijekom tri koncerta u londonskom Hyde Parku gdje su nastupali pred 300 000 ljudi sveukupno. novi studijski album se ocekujem pocetkom 2005


Anthony Kiedis - John Frusciante - Flea - Chad Smith
1999. su nastupili na Billboard nagradama sa Snoop Doggom





Red Hots
Jaci nego ikad i sa novim uspjesima koji tek dolaze



- 10:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NOTHING ELSE MATTERS

So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters

Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don't just say
And nothing else matters

Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters

Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know

So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters

Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know

Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don't just say
And nothing else matters

Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters

Never cared for what they say
Never cared for games they play
Never cared for what they do
Never cared for what they know
And I know

So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
No nothing else matters

- 00:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Where Did You Sleep Last Night?

My girl, my girl, don't lie to me
Tell me where did you sleep last night

In the pines, in the pines
Where the sun don't ever shine
I would shiver the whole night through

My girl, my girl, where will you go
I'm going where the cold wind blows

In the pines, in the pines
Where the sun don't ever shine
I would shiver the whole night through

Her husband, was a hard working man
Just about a mile from here
His head was found in a driving wheel
But his body never was found

My girl, my girl, don't lie to me
Tell me where did you sleep last night

In the pines, in the pines
Where the sun don't ever shine
I would shiver the whole night through

My girl, my girl, where will you go
I'm going where the cold wind blows

In the pines, in the pines
Where the sun don't ever shine
I would shiver the whole night through

My girl, my girl, don't lie to me
Tell me where did you sleep last night

In the pines, in the pines
Where the sun don't ever shine
I would shiver the whole night through

My girl, my girl, where will you go
I'm going where the cold wind blows

In the pines, in the pines
Where the sun don't ever shine
I would shiver the whole night through


- 00:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SOMETHING ABOUT KURT COBAIN

 kurt Kurt Donald Cobain rođen je 20. veljače 1967. u Hoquaimu, savezna država Washington. Roditelji mu se razvode 1976. Christa Novoselicha upoznaje 1986. i s njim osniva grupu Nirvana. Prvi album "Bleach" snimaju 1989. za neovisnu tvrtku SubPop, a 1991. za Geffen snimaju drugi album "Nevermind" koji ih dovodi na vrh popularnosti. Kurt se 1992. ženi s Courtney Love, ali nakon albuma "Incesticide" i "In Utero" Cobaina nalaze mrtvog pored ispaljene sačmarice u njegovu domu u Seattleu 8. travnja 1994. Kremiran je i njegov je pepeo rasut po rijeci Wishkah. Za vas smo odabrali neke od nabitnijih ulomaka iz knjige s Kurtovim riječima, u kojima govori o sebi i svom odnosu prema uspjehu i glazbi, kao i što misli o drugim bandovima koji su pošli njegovim tragom.

Volim punk rock. Volim cure s čudnim očima. Volim droge (ali moje tijelo i um ne dopuštaju mi da ih uzimam). Volim strast. Volim odigrati pogrešnu kartu. Volim vinil. Volim se osjećati krivim zato što sam bijeli američki muškarac. Volim spavati. Volim izazivati male pse koji glasno laju u parkiranim autima. Volim učiniti da se ljudi osjećaju sretnima i nadmoćnima zbog svog reagiranja na moj izgled. Volim imati jaka mišljenja koja ne potkrepljuje ništa osim moje iskonske iskrenosti. Volim iskrenost. Nemam dovoljno iskrenosti. Volim se žaliti i ne činiti ništa da napravim stvari boljima. Volim optuživati generaciju mojih roditelja za to što su došli tako blizu društvene promjene, a onda odustali nakon nekoliko uspjelih pokušaja od strane medija i vlasti da se ocrni pokret time što će se koristiti Manson i drugi 'predstavnici' hipija kao propagandni primjeri da su oni samo nedomoljubni, komunistički, sotonistički, neljudski bolesnici, pa su onda baby-boomeri postali krajnje konformistički yuppijevski licemjeri koje je neka generacija ikad dala. (Zapisano na početku dnevnika, krajem osamdesetih)

Dave, band treba vježbati, po našem mišljenju, najmanje 5 puta tjedno ako mislimo ikad išta postići. Dosta nam je potpune nesigurnosti kad god sviramo gažu. Mislimo: "Hoćemo li biti bijedni?" "Jesmo li već uigrani?" Imamo gaže, a ne vježbamo! ... Umjesto da ti lažemo tako što ćemo ti reći da se raspadamo ili da pustimo da se ovo nastavi, ovako ti moramo priznati da smo našli drugog bubnjara. Zove se Chad, iz Tacome je i može svaku večer stići na probu. Što je još važnije, s njim se razumijemo. Moramo priznati da si ti iz potpuno drugačijeg kulturnog sklopa. Odličan si bubnjar i nadamo se da ćeš uskoro naći drugi band. Očekujemo da ćeš totalno popizditi i mrziti nas iz dna duše jer je ovo vrlo naglo i nismo te pokušali upozoriti da se to događa. Nisi ti kriv, mi smo. I stvarno se osjećamo posrano što ti nismo imali muda ovo reći u lice. Ali nismo znali koliko bi se razbjesnio. (Pismo iz 1988. koje je Kurt napisao bubnjaru Daveu Fosteru prije izlaska prvog singla Nirvane)

Bok Jesse, daj se razvedri, frajeru, pismo ti je zvučalo kao da ti je nešto dosadno. Jedva čekam da dođeš za Božić, bit će jako uzbudljivo. Odlučili smo izdati vlastiti LP. Našli smo rezaonicu koja će nam prešati 1000 ploča za 1600 dolara. Po cijeni od 8 dolara moramo prodati samo 250 komada da se pokrijemo, ostalo je zarada, samo da nađemo distributera. Jako nas dobro primaju u Seattleu i drugdje po Washingtonu, promoteri nas zovu svirati namjesto da mi jurimo njih. (...) Imam posao čistača s jednim starijim tipom, metemo 4 restorana, dio love mi plaća na ruke ispod stola. (Pismo s kraja 1988. Jesseju Reedu, Kurtovu najboljem prijatelju iz srednje škole)

Grupa sad ima imidž: antipohlepa, materijalizam i konzumerizam koji planiramo ubaciti u sve naše videospotove. U prvom, "Smells Like Teen Spirit" hodat ćemo kroz trgovački centar i bacati tisuće dolara u zrak i... Razbiti draguljarnicu antimaterijalističkim punkerskim nasiljem (...) Zar nisu to već napravili Twisted Sister?
Imali smo jako zabavnu gažu s Fits of Depression u nekoj kavanici. Bili smo neopisivo sjebeni od cuge i droge, raštimani i jako nepažljivi. Trebalo mi je oko 15 minuta da promijenim žicu na gitari (...) Nakon svirke sam istrčao van i izbljuvao se, a onda sam se vratio i Iggy Pop je bio tamo, pa sam ga onako zabljuvan zagrlio i poljubio. On je zbilja prijazan i cool i fin i zanimljiva je osoba. To mi je bio najlaskaviji trenutak u životu.
Kao što si možda već pogodila, u zadnje vrijeme uzimam dosta droge. Možda je vrijeme za kliniku Betty Ford ili knjižnicu Richarda Nixona da me spriječe u zloupotrebi mog kržljavog tijela glodavca. Jedva čekam da odem doma (ma gdje to bilo) u krevet, neurotičan i pothranjen, i žalim se kako je vrijeme loše te da je to uzrok moje bijede. Nedostaješ mi, Bikini Kill, totalno te volim. (Nikad poslano pismo s početka 1991. tadašnjoj djevojci Tobi Vail, bubnjarici banda Bikini Kill)

Ako ćemo već biti getoizirani, radije bih bio u istom kvartu s dobrim bandovima poput Mudhoney, Jesus Lizard, The Melvins, Beat Happening, nego da budem stanar režima korporacijskih stanodavaca. Mislim, igramo korporacijsku igru i odjednom smo se zatekli kako je moramo igrati umjesto da koristimo korporacijsku distribuciju i ostanemo unutar našeg malog svijeta jer smo prodali 10 puta više ploča nego što smo očekivali. Veliki je šok davati intervjue za časopise koje ne čitam. Mnogi bandovi tvrde da su alternativa, a nisu ništa nego ogoljeni čupavci sa Sunset Stripa otprije par godina. Volio bih da se potpuno briše bilo kakva naša povezanost s Pearl Jamom ili the Nymphs i ostalim prvim prekršiteljima. (Zapisano u dnevniku početkom 1992. kad je "Nevermind" dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice.)

Probao sam heroin prvi put u Aberdeenu 1987. i koristio ga oko 10 puta između '87. i '90. Kad sam se vratio s naše druge europske turneje sa Sonic Youthom odlučio sam ga koristiti svakodnevno jer me stalno želučano oboljenje od kojeg sam patio proteklih pet godina dovelo do toga da se želim ubiti. Mnogo sam puta završio u krevetu doslovno nesposoban za bilo što osim da povraćam i gladujem. Pa sam odlučio da ako se osjećam kao narkić, onda to baš mogu i biti. Nikad više na turneju ako moje stanje nije ili zaliječeno ili izliječeno. Uzimao sam heroin oko mjesec dana, a onda sam shvatio da neću moći doći do droge kad odemo u Australiju i Japan pa smo se Courtney i ja očistili u hotelskoj sobi.
Otišao sam u Australiju i, naravno, bol u želucu je odmah počela. Morali smo otkazati koncerte jer sam od boli bio zgrčen na podu kupaone i povraćao vodu i krv. Odveli su me kod liječnika koji mi je dao physeptone. Tablete su pomagale najbolje od svega što sam probao, ali sam poslije pročitao sitna slova na bočici: "sadrži methadon." Opet navučen. (Iz dnevnika koji je vodio tijekom odvikavanja od droge.)

Nekako se osjećam mračno pišući o sebi ovako kao da sam američka pop-rock ikona-polubog ili, po vlastitom priznanju, proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, ali sam čuo toliko suludo preuveličanih priča ili izvještaja mojih prijatelja i pročitao sam toliko patetičnih drugorazrednih frojdovskih procjena iz intervjua od mog djetinjstva do sadašnjeg stanja moje osobe kako sam ja notorno sjebani herionski ovisnik, akloholičar, samouništavajući, a ipak preosjetljiv, krhak, lomljiv, tih, narkoleptičan, neurotičan mali popišanac koji će se svakog časa overdozirati skočiti s krova raznijeti si glavu ili svo troje odjednom. Ma daj BOOOOŽE, ne mogu podnijeti uspjeh! Uspjeh! I osjećam se tako nevjerojatno krivim! Zato što sam napustio svoje prave suborce koji su posvećeni koji su ono u čemu smo bili do prije par godina. A za 10 godina kad NIRVANA bude zapamćena koliko i Kajagoogoo taj isti mali broj dolazit će nas slušati na gažama ponovnog okupljanja čiji sponzor će biti Depends pelene, debeli ćelavi a još pokušavaju RAWK-ati u zabavnim parkovima. Nedjeljna popodneva: lutkarska predstava, vrtuljak i Nirvana (...) Nadam se da ću umrijeti prije nego što postanem Pete Townshand. (Nikad objavljeno otvoreno pismo fanovima Nirvane iz 1994.)

Sjećam se kako je netko rekao da ako probaš heroin, navučeš se. Naravno da sam se smijao i rugao toj ideji, ali sad vjerujem da je to vrlo točno. Ne doslovno, mislim ako je jednom uzmeš nisi isti čas ovisan, obično treba mjesec dana svakodnevnog korištenja za fizičku ovisnost. Ali nakon prvog puta tvoj um kaže 'aaah ovo je bilo jako ugodno, dok god to ne radim svaki dan neću imati problema'. Problem je što se to dogodi s vremenom... Kod svakoga se ponekad barem jednom godišnje pojavi nekakva kriza, gubitak prijatelja ili dečka, cure, bliskog rođaka, onda ti droga kaže jebiga. Svaki ovisnik je rekao jebiga više puta nego što bi mogao izbrojati... Kad kažeš jebiga, dugi proces pokušavanja da izdržiš bez droge počinje. Prvo skidanje je obično lako ako imaš tablete. U osnovi spavaš. Što je po mom mišljenju loše jer pomisliš ako je tako lako onda se mogu navlačiti i skidati ostatak života. Ali drugi i treći put postane jako drugačije. Traje i 5 puta dulje. Psihološki faktori su se ukorijenili i nanose štete koliko i fizički. Svaki put kad se skidaš što vrijeme više prolazi to ti je neugodnije. Čak i oni s najvećim strahom od igle mogu žudjeti za olakšanjem zabijanja injekcije u ruku. Ljudi su ubrizgavali vodu, cugu, vodicu za usta itd. Drogiranje je eskapizam htio ti to priznati ili ne... Svaki narkić kojeg sam sreo borio se s tim barem 5 godina, a većina se bori oko 15-25 godina, dok konačno ne moraju spasti na drugu drogu - program od 12 koraka koji je sam po sebi još jedna droga/religija. Ako ti to uspijeva, čini to. Ako ti je ego prevelik, počni od polja broj jedan i idi kroz psihološku rehabilitaciju. U svakom slučaju, imaš bar 5 do 10 godina borbe pred sobom. (Zapisano u veljači 1994. u hotelu u Madridu, dva tjedna prije nego što je u Rimu jedva preživio preveliku dozu.)

- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Here we stand bound forevermore
we're out of this world, until the end
Here we are, mighty, glorious
At The End Of The Rainbow
with gold in our hands!!!!!!!!!!!



Far Country Lyrics

pluginspage="http://www.macromedia.com/go/getflashplayer" />
To France Lyrics


Blue Night Lyrics


myspace
Glitter Graphics



Dont Cry Original Lyrics


Red Hot Chili Peppers Lyrics
Under The Bridge Lyrics


Love Me or Leave Me Lyrics


Strangers In The Night Lyrics


Red Hot Chili Peppers Lyrics
Snow (hey Oh) Lyrics


Red Hot Chili Peppers Lyrics
She's Only 18 Lyrics

cool blogovi i linkovi

magnolia3112.blog.hr
superhuman.blog.hr
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
www.crometeo.info
www.pomozimo-filipu.com

lyrics