music.blog.hr
29.12.2005., četvrtak
RED HOT CHILI PEPPERS: 'LIVE IN HYDE PARK'
Red Hot Chili Peppers su dosta duboko u nekoj depresiji. Zločesti kažu da su se, barem neki od četverca, vratili stvarima kojih su se više puta rješavali, što je jednom bila pokretačka snaga za nastanak nekih krasnih pjesama, a koje sada uništava taj šarm koji je prva kvaliteta RHCP. Ali više od toga, bend djeluje jako umorno što postaje izuzetno vidno na nekim koncertima na kojima bez ikakvog žara velikom mukom puštaju iz sebe tu muziku. Ovo se pokazalo na dva koncerta koja je bend održao ovog ljeta u Njemačkoj i Austriji. Na jednom su blijedog lica, bezvoljni i mlitavi, a prije svega deprimirani, pokušali pokrenuti nekih osamdeset tisuća ljudi, i nisu uspjeli. Četiri dana poslije na stageu je drugi bend – raspoložen, pun života, željan zabave i sviranja. 'Live In Hyde Park' ima ovo oboje – bend je uspostavio kemiju i usviran je, ali mrak im muči dušu.Ovaj je album snimljen na tri koncerta održana u sedam dana pred kraj lipnja ove godine u Hyde Parku u Londonu pred sve skupa 300.000 ljudi, što je vjerojatno najveća brojka ljudi koje je jedan bend u novijoj povijesti uspio privući u tako malom razdoblju. Ali mislim da je to i kraj jednog razdoblja. Bend je vidno jako umoran, a od funk-rockera kakvima smo ih upoznali davnih godina, lagano su postali depra-funk bend. Na ovom dvostrukom albumu, kao i inače na koncertima, uglavnom sviraju novije, sporije stvari s 'By The Way' i 'Californication', s vrlo malo zezatorskog funk-rapa koji je bio ono nešto autentično njihovo i zbog kojeg su ih ljudi u depresivno grunge doba i bili toliko prigrlili. Red Hot Chili Peppers nikad nisu bili toliko veliki i danas se na prste jedne ruke može nabrojati bendove koji bi vjerojatno mogli postići takav uspjeh. Čak i da od njih ubuduće ne bude više ništa ili ništa naročito, sad već stoje među najvećim bendovima u povijesti i imaju svoje mjesto u rock enciklopediji. Iako sad djeluju jako izmoždeno kod RHCP se i dalje osjete vjera u dobro i život. Jesu u mračnoj fazi, ali i dalje su netko tko može ublažiti pritisak u prsima, prikazati na obzoru sunce koje će sutra ipak izaći, more koje će uvijek biti plavo i lijepo (iz daljine barem) i ljubav na koju svatko ima pravo i šansu. |
