< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...pisat ću o čem želim i kad želim...
O meni:
IME:Paula
ŽIVIM:u Sisku
ŠKOLA:OŠ"Braće Bobetko"
RAZRED:još malo 7.c
Datum dolaska na svijet:04.12.'94
SLUŠAM:metallicu,ac/dc,rhcp,evanescence,iron maiden itd.
MOJ MAIL:
paulica_13@net.hr
MOJ MSN:
darkandlost@hotmail.com
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
mia
Luka
doda
ina
elma&edita
edita
ena
ela
" border="0"alt="Image Hosted by ImageShack.us"/>
Ej ljudi...jučer sam slavila rođendan...bilo je ok...nismo mogli ići van slaviti jer je bilo hladno,mislim ipak je to kraj 12.mjeseca...
ma neda mi se pisat o rođendanu...
I da danas sam bila na klizanju...bilo je super samo što sam
zaboravila pitat nešto nekog dečka,ali nema veze bit će dana...
I na moje iznenađenje tamo je bio Gomelt šteta šta neke cure
kojima se on sviđa nisu bile tamo...Šteta šta sutra neću moć ić
pošto je Stara godina i mislim da klizanje ne radi..
Ma uglavnom samo ću još reći da mi je drago šta smo Antonela i ja sve riješile...
I za kraj jedna štafetica...
Čokolada ili vaniljia?
Prijatelji ili obitelj?
mi je ona na prvom mjestu...blockquote>
Ljubav ili novac?
Ljubav,šta mi vrijedi nečiji novac kad imam tek 13 godina...
Slušati nakog kako govori ili govoriti?
Osobnost ili izgled?
Tvoja boja kose...
Imaš li kratku ili dugu kosu?
Piercings ili tatoos?
Hot ili cute?
Najbolja frendica...
Najglasniji...
Sramežljiv...
Naj frendovi...
Jesi li zaljubljena?
Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled?
Koju si osobu zadnju zagrlila?
Doris...
S kojom si osobom zadnjom razgovarala?
Želiš li se udati?
Želiš li imati djecu?
Koji je zadnji film koji si gledala?
Možeš li podnijeti istinu?
Da,ponekad mi malo duže treba,ali mogu je
podnijeti...
Prva pomisao kad se probudiš...
Javiš li se na broj koji nepoznaš?
Bez čega ne možeš živjeti?
-prijatelja
-kompjutera
-muzike
-mobitela
-itd.
Predmeti koje mrziš...
Predmeti koje voliš...
Kakve dečke voliš?
-zgodne
-umišlenjene
-sportske tipove,samo da ne trenira odbojku...
Mrziš kod ljudi...
-tračanje,makar i ja ponekad tračam...
Koju hranu voliš?
Što najviše voliš raditi?
-slušat muziku
-zabavljat se
-klizat se
-i ima tog dosta...
Što radiš kad ti je dosadno pod satom?
Kak se sad osjećaš?
Koliko ima sati?
Koji je danas datum?
Ej ljudi...neki super ljudi su me odgovorili da obrišem blog...i zato neću,jer ak sam mogla do sad trpjet komentare i dalje ću...I neću zabranit toj osobi komentiranje....jednostavno ću prestat čitat te komentare....lolim vas sve...pozz...još jednom hvala vam svima¨!!!!!!!!!!!!!!!!!!
evo pošto brišem blog malo ću ga promijenit prije negoli ga obrišem pošto su neki rekli da nije metal za mene i da malo oraspoložim blog...
Kad sam bila u subotu na klizanju shvatila sam zapravo koliko sam se promijenila...Voljela bih da sam još uvijek ona mala nevina djevojčica....
Ali ljudi kažu da se sve s vremenom mijenja pa i ljudi...Ja im nisam u to vjerovala,ali sada im vjerujem....Voljela bih da sam ostala ista,ali nažalost nisam...
Uglavnom da sad ne pišem bezveze o tim tužnim stvarima prijeđimo na malo veselije teme...Danas je Badnjak,što znači da je sutra Božić i svi znate što dalje slijedi....Ne želim više pisat post... Nadam se da ste svi bili dobri i da će vam Djed Mraz donijeti poklone....I ZA KRAJ SRETAN BOŽIĆ SVIMA ONIMA KOJI GA SLAVE!!!!!!!
Čini mi se kao da sam jučer vidjela njegovo tužno lice u bolnici!!!
Rekao mi je kako je ponosan što ima unuku poput mene,a ja sam plačući istrčala iz njegove bolničke sobe!!!Činilo mi se kao da se oprašta od mene i vidjela sam ga kako je bio tužan kad sam izlazila iz njegove sobe,i zato sam istrčala!Da sam barem znala da će umrijeti pola sata nakon moga odlaska.Ne bi se tako ponijela prema njemu,zagrlila bih ga i otjerala tugu!!!Zahvaljujem mu na svemu što je učinio za mene i voljela bi dami oprosti sve moje pogreške,iako mi nikad nije zbog ničega zamjerio.Nema toga što ne bi napravila samo da još jednom čujem njegov glas...Ponekad užasno patim zbog njegove smrti,ali ne želim to priznati...ponekad samo to sakrijem i stavim lažan osmijeh na lice...znate kako je teško reći nekom zauvijek zbogom...Ponekad si postavim ova pitanja:
Da li bi mi djed rekao da sam pogriješila i pomogao mi to shvatiti da je još tu?
Gleda li me s neba?
Je li ponosan na mene i osobu u koju sam se pretvorila?
Odkako je on umro postala sam hladnija i bezobraznija prema drugima...
Nema ničega što ne bih napravila da samo još jednom pogledam u njegove oči i da me još samo jednom zagrli...Još uvijek se sjećam njegovog mirisa...
Da sam znala da će umrijeti sve bi bilo drugačije...Mrzim tu bolest,mrzim tumor...Tog dana obečala sam si da više nikada neću biti u bolnici i da ću zaštititi oca od bolesničkog kreveta,da će uvijek biti sa mnom doma,pa makar se ja morala brinuti 24 sata o njemu...Ali nisam uspjela izvršiti obećanje,moj tata ipak luta po bolničkim hodnicima i spava na bolničkim krevetima...Shvatila sam da ne mogu ja odlučivati hoće li moj tata biti u bolnici ili ne...Tako samo ispadam sebična. .
=>bolnica
Svi već znaju kako mi je bilo ovo ljeto (koje je očito većdavno završilo) bilo odlično!
Kao što već iz naslova možete vidjeti upoznala sam neke osobd... za mene vrlo posebne...
Upoznali smo se, i odmah sprijateljili.
Nije dugo trebalo da shvatimo koliko smo slični i kako se zapravo odlično razumijemo...
Volimo istu glazbu,slično razmišljamo, itd.
Sreća je što živimo u istom gradu...
Jednostavno, pronašla sam osobe koje me doista razumiju pred kojima ne moram biti netko drugi već to mogu biti samo ja, osobe koje i ja razumijem i s kojima mi nikad nije dosadno...
Pronašla sam pravo prijateljstvo koje sam dugo tražila u mnogim osobama...
Ponekad se neke stvari dogode gdje i kada to najmanje očekuješ...
Tako je meni bilo ovaj put, nisam očekivala ništa slično ovog ljeta...
Ali sve što je dobro kratko traje!!!Prijateljstvo je završilo prije par tjedana i pretpostavljam da znate zbog koga,ali svejedno ću vas podsjetiti,zbog Antonele.
Ona mi ostavlja odvratne komentare i oni su naravno na njenoj strani...
Trpjela sam njene komentare i najednom sam pukla.
Spustila sam se na njen nivo...ostavila sam i ja njoj komentare,mislim i vi bi to napravili da vam kaže da se smijete tim komentarima,a u njima nema ničeg smješnog...
Kao što su neke cure rekle možda mi oni nikada ni nisu bili prijatelji...
Ne bole mene toliko njihove uvrijede,mene boli šta mi to nisu rekli u facu...
I nemojte mene kriviti za kraj našega prijateljstva,ja sam ga htjela spasiti,ali mi vi niste htjeli u tome pomoći.
Zašto bih se više trudila kada ste mi jasno dali do znanja da ne želite biti sa mnom prijatelji?
Više mi je dosta,imate vi svoju Antonelicu i nek ona bude vaša budala...
Ako ste vi tako lako zaboravili naše prijateljstvo,ja ću još lakše...ali mogli ste nać bar bolji razlog za ljutnju,a ovo...ovo je stvarno djetinjasto...
Ostanite vi sa svojom Antonelicom,a ja ću se praviti kao da se nikada nismo ni upoznali...baš kao i vi...
Ne zaboravite niste vi jedini na ovome svijetu,a ako ovak nastavite vrijeđat ljude prek blogova,ostat ćete sami i nitko se neće htjet družit s vama osim Antonele,a kad to shvatite bit će prekasno...
Ali ja sam glupa,vi kad bi mene pitali oću se pomirit s vama ja bi se još pomirila!!!
Razlog za ljutnju vam je fakat bezveze...
Ja vas nikad nisam tražila da birate između mene i Antonele,a vi ste svejedno izabrali.Voljela bih da je sve ispalo drugačije!!!...
(ne želim da mi itko sere o Antoneli,to ništa ne mjenja,a mene tjera darazmišljam o brisanju bloga)
Danas sam navršila 13 godina.Ne mogu vjerovat da sam već 13 godina umišljena i savršena,hahaŠalim se ja nisam umišljena!I to bi bilo to malo je debilno pisat post o samom sebi...I za kraj želim si puno sreće,zdravlja itd. i ne želim antoneline bolesne komentare...
Ja ne mogu vjerovat da ima tak umobolnih ljudi poput nje...Ma sve u svemu sretan mi rođendan...
Ej ljudi...
Tek sam prije par dana shvatila kakve sam frendove izgubila...
I to zbog koga?Zbog jedne Antonele,a znam da mi je već nekoliko puta lagala i da je na dosta toga spremna...
Ali i ja sam kriva nisam smjela vjerovat Antoneli da su Veco i Luka rekli da oni mene ne podnose jednostavno joj nisam trebala vjerovati i prijeći preko toga ...
JA SAM DOVOLJNO PAMETNA AL NAŽALOST PREVIŠE SLIJEPA?
Da joj nisam vjerovala Veco,Luka i ja još bi bili prijatelji...
Napisala sam im odvratan komentar na blogu i sad mi je žao...
I ako čekaju ružnu riječ od mene je neće dobiti...
Znam ovjdje je kraj!!!Napisali su mi da je naše prijateljstvo GOTOVO!
I nebi ja ni shvatila kakve sam dobre prijatelje izgubila da mi nisu ostavili komentar...
Malo sam se zapitala i shvatila da sam ja na gubitku,a ne oni...
U školi smo prolazili jedni pokraj drugih kao da se nikad nismo vidjeli u životu,a ja sam stajala i kao da sam gledala kroz njih, iznutra sam bila tužna,a izgledala sam tako hladno,kao da me nije briga...
Samo sam slušala tišinu koja priča i koja govori umjesto mene... Da su je bar i oni čuli ...Kao da sam zaboravila pričati...I zbog glupog ponosa izgubila sam prijatelje do kojih mi je stalo...
I mislim da je sve ovo samo noćna mora i želim da me netko probudi,ovo stvarno boli,ali nažalost vratim se u stvarnost i shvatim da to nije san...
Ja tražim samo da me poslušate i da se pomirimo da vratim stvari na pravo mjesto,da grižnju savladam,jer ne mogu samo gledati kako naše prijateljstvo nestaje...
I znam da vas nije ni briga šta nismo frendovi i ne treba vam bit.
Šta će vam frendica poput mene?
Napišite mi u komentarima želite li se pomirit sa mnom,ili ne!!!
Molim vas oprostite mi.
-->Nekoć nas je bilo troje,sjećate se?
I ako se ne želite pomiriti sa mnom želim da me se sjećate kao cure koja se uvijek smije čak i kad je tužna.
A ako se želite pomirit sa mnom želim da me znate kao curu koja se stalno smije i ako ste tužni,razvedrit ću vaš dan,ako već ne mogu razvedriti svoj.I želim da znate da ću vam odsad uvijek vjerovati!!!
Please,oprostite mi užasno mi je žao!!!
Vidimo se ljudi,pozz!
Jeli tu možda kraj?
U jebote kolki post...