|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...pisat ću o čem želim i kad želim...
O meni:
IME:Paula
ŽIVIM:u Sisku
ŠKOLA:OŠ"Braće Bobetko"
RAZRED:još malo 7.c
Datum dolaska na svijet:04.12.'94
SLUŠAM:metallicu,ac/dc,rhcp,evanescence,iron maiden itd.
MOJ MAIL:
paulica_13@net.hr
MOJ MSN:
darkandlost@hotmail.com
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
mia
Luka
doda
ina
elma&edita
edita
ena
ela
" border="0"alt="Image Hosted by ImageShack.us"/>
Čini mi se kao da sam jučer vidjela njegovo tužno lice u bolnici!!!
Rekao mi je kako je ponosan što ima unuku poput mene,a ja sam plačući istrčala iz njegove bolničke sobe!!!Činilo mi se kao da se oprašta od mene i vidjela sam ga kako je bio tužan kad sam izlazila iz njegove sobe,i zato sam istrčala!Da sam barem znala da će umrijeti pola sata nakon moga odlaska.Ne bi se tako ponijela prema njemu,zagrlila bih ga i otjerala tugu!!!Zahvaljujem mu na svemu što je učinio za mene i voljela bi dami oprosti sve moje pogreške,iako mi nikad nije zbog ničega zamjerio.Nema toga što ne bi napravila samo da još jednom čujem njegov glas...Ponekad užasno patim zbog njegove smrti,ali ne želim to priznati...ponekad samo to sakrijem i stavim lažan osmijeh na lice...znate kako je teško reći nekom zauvijek zbogom...Ponekad si postavim ova pitanja:
Da li bi mi djed rekao da sam pogriješila i pomogao mi to shvatiti da je još tu?
Gleda li me s neba?
Je li ponosan na mene i osobu u koju sam se pretvorila?
Odkako je on umro postala sam hladnija i bezobraznija prema drugima...
Nema ničega što ne bih napravila da samo još jednom pogledam u njegove oči i da me još samo jednom zagrli...Još uvijek se sjećam njegovog mirisa...
Da sam znala da će umrijeti sve bi bilo drugačije...Mrzim tu bolest,mrzim tumor...Tog dana obečala sam si da više nikada neću biti u bolnici i da ću zaštititi oca od bolesničkog kreveta,da će uvijek biti sa mnom doma,pa makar se ja morala brinuti 24 sata o njemu...Ali nisam uspjela izvršiti obećanje,moj tata ipak luta po bolničkim hodnicima i spava na bolničkim krevetima...Shvatila sam da ne mogu ja odlučivati hoće li moj tata biti u bolnici ili ne...Tako samo ispadam sebična. .
=>bolnica
