promatram, razmišljam
11.09.2011., nedjelja
Vezan za zemlju
|
U svom dječaštvu, prije pola stoljeća, Dugo sam znao boraviti na brijegu Kod ulaza u Rastušje, u ljetna Predvečerja,među grmljem borika, Čekajući u tišini, na travi, bos, Da se pojavi Večernjača i za njom Druge zvijezde na nebesima pa da započne Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu. Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih Osluškivao, okovan i vezan Uza zemlju koja me kao sina Zagrlila objema rukama, čvrsto, I ne pušta me do dana današnjeg Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva ... Dragutin Tadijanović ... I ne pušta me do dana današnjeg Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva ... |
