promatram, razmišljam
13.06.2011., ponedjeljak
SERENADA
|
Ja te volim, jer si fantasta Ko žuta Luna i stara gitara, Ko slatka nježnost slavujeve pjesme, Što majsko veče bojom tuge šara. Ja te volim, jer si ko zvijezda: Visoko sama, i suze jer tvoje, Što krišom plačeš, ko kajanje truju I more budne, mučne noći moje. Ja te volim, jer si ljubav Zemlje Iz koje niknuh, Hrvatice draga: Ko Bogomajka na Kamenih vratih Što dušom sija kada preko praga Gričkog bruji mračni Angelus. Ja te ljubim! Zašto? Ne znam. Jer si Mi draga, dušo, ko nada što vara, Ko sjetne pjesme i sjene što veze Ta žuta Luna i gitara stara. Antun Gustav Matoš ... Ja te ljubim! Zašto? Ne znam ... |
