promatram, razmišljam
28.06.2010., ponedjeljak
...
|
Sjedi načas uza me u liku nekog čovjeka koji i ne sluti; pusti zvijezde da zvjezduju same, sjedi načas uza me. Sakrij se od vječnosti u razgovor od nekih pola sata; pusti šutnje da govore same, sjedi načas uza me. Sjedi načas uza me u licu koje gledam svakog dana; i ne segni dalje no što nam je dano, diši načas sa mnom. Pusti kišu da ide kud hoće, ona to ionako ne može; jer svaka kap te čeka da joj šapneš da ne kapne, da kapne. Duboko, jako uza me ima jedna što te moli nijema; otpusti načas vrijeme, i dok te gledam, daj svijetu da ga malo nema. Čuvam duboko uza me mjesto od kojega sam načinjena; daj svijetu da ga malo nema, dok te živim, duboko uza me. Vesna Krmpotić ... sjedi načas uza me. U liku nekog čovjeka koji i ne sluti; Sakrij se od vječnosti ... |
