Sjedi načas uza me
u liku nekog čovjeka koji i ne sluti;
pusti zvijezde da zvjezduju same,
sjedi načas uza me.
Sakrij se od vječnosti
u razgovor od nekih pola sata;
pusti šutnje da govore same,
sjedi načas uza me.
Sjedi načas uza me
u licu koje gledam svakog dana;
i ne segni dalje no što nam je dano,
diši načas sa mnom.
Pusti kišu da ide kud hoće,
ona to ionako ne može;
jer svaka kap te čeka da joj šapneš
da ne kapne, da kapne.
Duboko, jako uza me
ima jedna što te moli nijema;
otpusti načas vrijeme, i dok te gledam,
daj svijetu da ga malo nema.
Čuvam duboko uza me
mjesto od kojega sam načinjena;
daj svijetu da ga malo nema,
dok te živim, duboko uza me.
Vesna Krmpotić
... sjedi načas uza me.
U liku nekog čovjeka koji i ne sluti;
Sakrij se od vječnosti ...
Post je objavljen 28.06.2010. u 17:56 sati.