promatram, razmišljam
11.08.2007., subota
Dragim ljudima, drage Zemlje ...
|
U travi Živa zvijezda s vedrog neba, ševa, Truni biser pjesme prašnim putima, Žito šušti, bijeli oblak snijeva, Kukci zuje među cvijetim žutima. U daljini, među granjem, selo Pruža molbu tornja k nebu skrušeno, Vjetar hladi uznojeno čelo I na plotu vitla rublje sušeno. Kukovača, majskog grma dika, Diše mlijekom ženske puti i ljubavi. Tamo iza srebrenog vrbika, Blizu mlina, pjeva slavić ubavi. Hrvatska, oj to su tvoji glasi, Čežnje tuđinskoga moga stradanja: Tuđi vjetar ledio mi vlasi, Sad ih mrsi cjelov tvoga ladanja! Među granjem, u daljini, selo Diže k suncu uzdah tornja skrušeno, Vjetar hladi umireno čelo I u zraku vitla rublje sušeno. Antun Gustav Matoš ... Među granjem, u daljini, selo ... |
