promatram, razmišljam
09.06.2007., subota
Tebi, dušo moja ...
|
Dodirne dušu skoro svaka stvar Dodirne dušu skoro svaka stvar, odasvud bruji spominjanja glas. Poneki dan što prođe stran za nas u budućnosti stigne tek k'o dar. Ko mjeri naš doprinos? Da li ko od prošlih, starih ljeta nas raspreda? Šta od postanja saznasmo, sem to: da sve se jedno u drugom ogleda? Da se na nama ravnodušnost grije? O, dome, travo, o, večernja sjeni, dok se gledamo tako, obrgljeni, najednom sve to kroz vas k nama vije. Kroz sva se bića pruža prostor jedan: suštinski svjetski prostor. Kroz nas laste prolijeću tiho. Ja, rašćenja žedan, pogledah, i: u meni drvo raste. Brinem, a dom ja na dnu moga srca. Čuvam se, a u meni straža bdi. Ka mojoj novoj ljubavi se svi svijet lijepi, da tu počiva i grca. A.M. Rilke Da, daaa ... dodirne dušu skoro svaka stvar, odasvud bruji spominjanja glas. |
