promatram, razmišljam
29.04.2007., nedjelja
Tebiii, dušoo moja ...
|
VI Je l' ikad čovjek omamljenim vinom il kadom ruže crvene i strasne, i bol, i razum umio da zgasne ko ja moj jaz sa tvoga bića krinom? Tvoja se ljubav čini violinom sa četri žice, bezdnom pjesme jasne; misli ti plave, nevine i krasne, miomirisnim i čednim ceminom. Od tvoje duše nebo počima, a zvijezdu duha i veselje sjaja ko simbol nosiš u tim očima. Sa iskrom sunca i bokorom raja ti čarno vladaš našim noćima bez dara usne ili zagrljaja. Kolajna, Augustin Ujević 1926. godine, Šesti biser ... |
