promatram, razmišljam
20.04.2007., petak
Tebi, dušo moja ...
|
Autoportet Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi morao bi nadići sama sebe i samnom se skladiti, a to je nemoguće, jer niko ne zna ko sam ja i, pravimo se, ni ja sam. No nije me sram: ja znam svoju cijenu, čvrstu ko granitnu stijenu, znam da sam jedini i sam ondje gdje me niko neće stići, ni zmaj... Autoportret: najprije treba imati crte ustaljene i škrte i stav za vječnost i pozu za vrijeme; a ne da vas buše, ni da vas vrte, ni razapinju na svoje dileme.... Veliki dio našeg portreta jest naš stan i odijelo - i njegovano tijelo u kočiji velikog svijeta ... Mene zasipa bijeli prah cigareta po kaputu, a ja sam vječno tragana silueta na putu. Vukući noge bez galoša preko blata i gliba kao ranjene noške ptica - dok mi dim izgriza oči u zakutnim kafanicama gdje se rijetko predstavi sablasno sunašce. Vidi što od mene učiniše duga nezaposlenost i javni nerazum i bekrijanje - i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost. A. T. U. Još jedan biser, u nizuuu ... ... ja sam vječno tragana silueta na putu. Kako se lako stopimo s Njegovim stihom. |
