promatram, razmišljam
31.01.2007., srijeda
Sunce ...
|
Danas sam malo šetala i sjetila sam se započetog bloga... davno je bilo, skoro godinu dana nisam došla na ovaj blog a često sam na internetu, forumima. Sunce me je podsjetilo, zrake i odsjaj očiju prolaznika ... nešto mi je dotaklo dušu a nisam ni sama sigurno što ... Lijepo je šetati i promatrati oči prolaznika, onako samozatajno, oči u koje gedamo, njihovi vlasnici, koja ružna riječ ali ne brišem je, ostaje ... često i ne slute što tražimo u njihovom pogledu ... što odaju ti često brzi, tužni ili bistri i veseli pogledi ... da li možemo preko očiju zaviriti u njihove duše, srca ? Sebi često kažem, zašto smo tužni, lutamo ponekad ni svjesni tog lutanja, žurbe, traženja ... a što je to što tražimo, da li je to osoba, da li je to samo pažnja osobe ili poznanstvo dvije duše koje bi samo razmijenile misli, riječ, dvije i otišle svaka svojim putem ... ponekad želim nekom kad vidim tugu poslati malo radosti, malo ljubavi ili, kad vidim da je netko radostan, želim mu dodati malo svoje radosti ... Da li je to moguće ... opet pitanje, vjerujem, odgovaram, da, moguće je. Tražimo ljubav, pružamo ljubav, ponekad cijeli život jurimo i da li je upoznamo ... da li nalazimo to što tražimo ... Ta riječ zbog koje smo sretni, veseli ili patimo a olako je izgovaramo... Ljubimo Boga i On nas ljubi, vjerujem da sam njegova, osjećam da je On moj i tu sam sigurna, jedino. Lijepo je iznijeti misli, makar bile i ovakve, ni vesele ni tužne ... sunčani dan me naveo na njih ... |
