promatram, razmišljam
23.03.2006., četvrtak
|
Prošao je jedan prosječan dan samo što je to proljetni dan, sjeća me na stihove "nekako s proljeća...". Čak i ovo pisanje, nesvjesno, počelo je s proljećem, neki nemir i vraćanje u neke davne dane ... Malo će biti stvari kojih ću se dotaknuti iz ovog svakidašnjeg fizičkog života, kuvanje, obiteljske obveze, posebno prema osobi koju ću ovdje zvati g-đa Kraljica, dućan, pijaca, pranje, peglanje, itd. O tome neću i ne želim misliti, to su obveze ali moja duša luta, moje misli su negdje, pitam se šta slutim ili očekujem, najvjerojatnije ništa ali slušam, promatram. Jučer sam sa jednim posebno dragim djetetom, ovdje ću je zvati Dragunica Mlađa bila u šetnji, mirisi šume, žubor potoka, bobice smrike, vraćaju neke davne uspomene. U djeliću sekunde pogledala sam u Nebo, zamolila:Bože snage mi daj da idem dalje. |
