promatram, razmišljam
23.03.2006., četvrtak
|
Prošao je jedan prosječan dan samo što je to proljetni dan, sjeća me na stihove "nekako s proljeća...". Čak i ovo pisanje, nesvjesno, počelo je s proljećem, neki nemir i vraćanje u neke davne dane ... Malo će biti stvari kojih ću se dotaknuti iz ovog svakidašnjeg fizičkog života, kuvanje, obiteljske obveze, posebno prema osobi koju ću ovdje zvati g-đa Kraljica, dućan, pijaca, pranje, peglanje, itd. O tome neću i ne želim misliti, to su obveze ali moja duša luta, moje misli su negdje, pitam se šta slutim ili očekujem, najvjerojatnije ništa ali slušam, promatram. Jučer sam sa jednim posebno dragim djetetom, ovdje ću je zvati Dragunica Mlađa bila u šetnji, mirisi šume, žubor potoka, bobice smrike, vraćaju neke davne uspomene. U djeliću sekunde pogledala sam u Nebo, zamolila:Bože snage mi daj da idem dalje. |
22.03.2006., srijeda
promatram, razmišljam
|
Ponekad naiđeš na nešto što ti ispuni dan. Čitajući neke stranice naiđem na blog patera Luke. Ostajem bez riječi čitajući njegove postove i komentare osoba koje s njim razmjenjuju misli. Razmišljam kako Božja ljubav može pokrenuti planine. Čudni su putovi Gospodnji, znamo to mnogi reći a da u stvari nismo svjesni rečenog. Jedan svećenik iz kreveta pokrenuo je svoj blog, piše o vjeri, ljubavi, životu, iznosi svoje misli prožete ljubavlju prema Bogu, svome bližnjem. Svojim promišljanjima otvorio je i došao do srca mnogih, postao je na neki način misionar, nije tribao ići u inozemstvo, iz kreveta bolesničke sobe približio je mnogima Sveto Pismo, kroz svoje trpljenje pokazao snagu Božje ljubavi. U duhu sam sa svima njima. |
21.03.2006., utorak
utorak
|
Prošle su godine kad sam pisala dnevnik, ovo me malo vraća u to vrime. Dani mladosti i ponekad crnih misli ako ljubav ili simpatija nisu bile uzvraćene. Ovaj kišni dan me i ponukao na ovaj čin, pisanje i sjećanje na te dane ali ne želim samo o tome, očekujem proljeće, ovo će biti prvo u mom gradu nakon oslobođenja i povratka, prvo proljeće jer zadnjo je bilo 1991. godine. Šetajući ulicama promatram i tražim poznata lica, gledam prozore na još uvik neobnovljenim zgradama, sjećanja naviru... |
