
Volio bih da mogu reći
da si mila, nježna i dobra
da hraniš male pse lutalice
Volio bih da mogu reći
kako si čarobna, čudesna i vječno snena,
kako snove pretvaraš u dane
Volio bih da mogu reći
da voliš moje omiljene pjesme
i putuješ k mojem tajnom mjestu
Volio bih da mogu reći
kako plačeš za leptirima
i iznova popravljaš svoja slomljena krila
Volio bih da mogu reći
kako ponekad gledaš kroz noć prepunu zvijezda
i osjećaš kako one ne mogu ispuniti tvoju prazninu
Volio bih da mogu reći
da si usamljena, tužna i sjetna,
da si sretna, puna života i nade
Volio bih da mogu reći
da sanjaš snove koje se ja ne usudim,
da si me vidjela, prepoznala i primila za ruku
i da smo slikali vlastitu dugu
Volio bih da mogu reći
da znam sve tvoje slatke tajne
i sve tvoje gorke suze
Volio bih da mogu reći
da sam ušao u rijeku tvojih očiju
i uistinu otkrio koliko su čarobne
da sam plivao nebom punim zelenih zvijezda
i sretan gubio dah
Volio bih da mogu reći
da je tvoj osmijeh beskrajno čudesan
zbog duše koja ga stvara
Volio bih da mogu reći
kako tvoje ruke slute svoj savršeni par
Volio bih da mogu reći kako te poznajem
mada ne znam tvoj slijedeći korak
Volio bih da mogu reći
koliko voliš i želiš biti voljena
Volio bih da mogu,
Ali ne mogu, jer ne znam
ili ne smijem znati?
D.R.

S unča se nešto
U
N ebeskom polju;
C rvljiv mozak čeka da
O d nekog bude pojeden;
K roz zelene
R uke vire oštri bodeži
E vo sunca!
T ijelo je drveno kamenje
I sunca neće
I zgorjeti
O d želje,no
R anjeni su slomljeni (umiru predivni),
A slomljeni ne ostaju u
S jećanju
I kada.
D.R.

mojoj maloj micici

Opet si zaspala,
a htio sam pričati o našim snovima,
o sreći, o ratu, o slobodi.
Opet si zaspala,
a ja sam budan,
dočekujem otvorene prozore
i uzbuđene, snene ptice.
Opet si zaspala,
a bogovi igraju igre prstima
i mažu me po licu.
Opet si zaspala,
a mrtva sjena udara
u stakla tvojeg lica.
Ne bojim se,
znam da te neće probuditi.
Opet si zaspala,
a još maloprije bila si
vatrena šibica, plameni oganj,
želja da izgorim.
Opet si zaspala,
a posvuda si.
U magičnoj promjeni sna
ti si savršeno ista.
Opet si zaspala,
i ja ću zaspati.
Jer dok te gledam očima
nisam ti dovoljno blizu.
D.R.


Mučno je nositi ovo lice,
Šuplje crvotočine samo upijaju vodu.
Teško je držati ove ruke,
Čavli koji rastu između prstiju
Zabijaju se u leđa svakoga koga zagrlim.
Visoko je stajati na ovim kržljavim štulama,
Jer zima je dovoljna da noge stanu.
Pobjedonosno je okretati ovo tijelo u krug,
Gledajući u svoja leđa,
Divim se, pratim se, grlim se.
D.R.


U jutro te volim električnom jeguljom, euforijom vode, mučninom zjenica, izmočenim grančicama, maglovitom maskom, ogledalom sunca, hladnoćom zemlje, mirisom vlage, plavim vješticama, crnom zorom, dječjim zborom!!!
U podne te volim vrućinom drveta, mekanim blatom, bijelim zidovima, zlobom djeteta, sunčevom sjenom, životom pjesnika, stisnutim šakama, crkvenim tornjem, trzajem lista, znojem puževa, staklenim očima, sunčanim noćima!!!
U suton te volim nepoznatim sjećanjima, bojom jeseni, sirovim vjetrom, prehlađenim kaputima, slabom žilom kucavicom, tuđim klupama, nagorjelim papirima, živim olovkama, korijenjem od pikula, čađavim licima, sanjarskim puteljcima, rđavim čavlima, prljavim novčanicama, nebeskim vlakovima, golim drvoredom, kovrčavom bijedom!!!
U noći te volim majčinskom strepnjom, naježenom stravom, lavljom požudom, pijanom tugom, razočaranom nadom, grimiznim dimom, golim leđima, plamenom svijeće, hrabrošću kukavice, lavežom pasa, naivnošću budale, dodirom čempresa, umornim svjetlom, mrtvim pijetlom!!!
D.R.


Bezlatična tratinčica plače u žutoj krvi.
Pjeva: Volim.
Pjeva: Ne volim.
Mogu i bez bijele kose,
Ali onda ne znam da li mrzim.
Teško je raspodijeliti ljubav
Ako netko plače
D.R.


Jaki su brodovi kojima putujem
Kao da su plakali godinama.
Tuga se cijedi polako,
Gustim, zaspalim kapljama.
Zato što smo putnici
Svo ovo more je prekratko.
Zato što me ostavljaš
Nikad te neću ostaviti.
Sanjam te,
A ti postojiš kao duga
I bojama spajaš zemlju i oblake.
D.R.
