JEDNOČINKA za dvoje

ponedjeljak , 02.12.2024.

dodirujemo se pa izmičemo
šutnjom, osmijehom, tek ponekom riječi
kao da bježimo od željenog - ( konačno )
po opet se dijelimo , gubimo, propadamo
prepoznajemo i ono što mrakom ne vidimo
mjesto iza uha , moj razdjeljak međ' grudima
u ovoj noći od pokore
izvan vremena i bez prostora
za koju se nećemo iskupiti nikada
a možda... ni ponoviti ikada

Majakovski je rekao da je srce bubanj
al' gle začudo
čujem ga u ušima
u glasu koji ne govori
u tvome šapatu koji omekšava zvučnu tišinu sobe
koja je sad samo tek kulisa
za ovu skrivenu jednočinku
naših dodira
bez ponavljanja ikada