samo malo vlastite pomoći
je dovoljno drugovima i prijateljima
da uz malo svoje snage guraju u bunar
na nevidjeno i na neoprošteno onog neparnog
u redu i slijedu
tu negdje, na kraju bunara i mulja
iznad vas je okruglina neba

okolo, sa strana, zaboravljeno korijenje nekoć drveća
pokušavate se izvući blatnjavim rukama
i svejedno vam je je li ravnodnevica
ili ravnonoćnica - ionako iznad bunara su velike ili male šiljate guzice prolaznika
i nitko ne gleda vas na dnu bunara i mulja
čak i ne misle pogledati - ljudski je ne zabadati svoje nosove u tudje poslove
( gle..........rima se rodi mimo volje )
pjesnici slušaju travu kako raste
geodeti završavaju mjerenja oko bunara
čak i dronovi lete ponad glave

stvarno, ljudi postoje a nema ih
jebena je sreća biti uronjen i još pomoći da te urone
i sad čekati eventualno
milost vanzemaljaca još uvijek nenaseljenih
ljudskim zlom