Nepotrebna trka životnim stazama

ponedjeljak , 27.05.2024.



Za Kierkegaarda se dugo mislilo, da u njegovoj egzistencijalističkoj filozofiji je on glavni lik ženomrsca kojega je život do njegove 42. godine i smrti pretvorio u skribomana i skeptika -a možda i jest , jer, njegov otac mu je prerano u najranijem djetinjstvu usadio bogobojazni strah od grijeha. On, najmlađe od sedmoro djece pokopao je do 20.godine života cijelu svoju obitelj , a takvo što treba znati izdržati.

Zar i sam život nije okrutan? Život nas je doveo u svoj prostor a isto tako nas ubrzo daje smrti. Pružio nam je mogućnost radosti, a neprestano nam uskraćuje to veselje. Obuzdajmo se, kaže Kierkegaard, da nam sreća ne izmakne. Ako grčevito trčimo za srećom, moglo bi se dogoditi da je prestignemo i sreća će tako zaostati za nama…


A što ako trčeći životom izgubimo sreću ?
Ne trče li ljudi prečesto i prebrzo ne misleći, tko i zašto zaostaje u toj trci životom ?

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.