Luku Paljetku, u spomen

S drukčijom namjerom si došao

S drukčijom namjerom si došao ovdje, kratkom,
opipljivom i točnom, odatle počni, prije
napravi nacrt, čvrsto ogradu stisni, cvijeće
ne kupuj, beri usput, nemoj se služit slatkom
izlikom da će mjesec izići, nitko prije
izgubio se nije na takav način, neće

ni poslije se, to je prednost za kojom žudiš
od samoga početka, ono što misliš reći
prevedi prije nego progovoriš, nek traži
onaj te tko te želi naći jer to i nudiš,
tu svoju izgubljenost, samoću koju veći

nego si daruje ti ne zato da te tâži
nego da tebe čuje napokon, kao sebe
..............................
Umro je gospar Luko , pjesnik, moj profesor, akademik Luko Paljetak , Dubovčanin , stanovnik zemlje Poezije i grada Dubrovnika .
Znate ga sigurno i po imenu i po pojavi i barem po nekoj od pjesama. Moje poznavanje je studentsko , pa za neke ovo što ću napisati o njemu i sebi će biti novo. Dio o kojem nisam nikad pisala , osoban i životno moj.
Nakon studija komparativne i psihologije u Zagrebu vratila sam se u Split kao udana žena, 23 godine , zaposlila se u srednjoj školi i po ondašnjem nekakvom zakonu mi s komparativne nismo imali pravo na nastavu hrvatskog jezika što sam u konačnici više željela nego raditi B studijski predmet.
Primljena jesam ali s obavezom da upišem kroatistiku u Zadru i kroz dvije godine sve predmete uključujući i Slovenski jezik položim.
I tu sad u priču upadaju Luko Paljetak i njegova ondašnja ljubav profesorica Slovenskog jezika. Lijepa -a li udata, on relativno mlad i zaljubljen do nemoći svoje.
Dakle, došla sam kao profesorica - studentica kod Luke Paljetka na ispit iz Teorije književnosti , pripremljena maksimalno i dobila papir s tiskanom Matoševom pjesmom Djevojčici umjesto igračke.
- Je li vam jasno kolegice da analiza mora biti kompletna i pisana crvenom kemijskom kojom morate ispraviri sve pogrešno napisane riječi i definicije-na usmenom ostalo izgovoriti pravilno ?
Nagnuo se prema meni onako razbarušen, kuštrav, crnook govoreći brzim, šuštavim glasom glasove S i Š
Težak je bio ovaj Matoš , još teže od nepravilnog stvoriti pravilno, ali iz njegovih predavanja ,pokretima ruku u zraku kad bi objašnjavao stilske figure , metaforu i opkoračenje u stihovima ali, da nije rukama kroz zrak i dugim koracima "govorio" ne bi ostale slike teorije koje u knjizi pišu.

Negdje, pred sam kraj kroatistike došao je Slovenski jezik i njegova ljubav Ana Marija . Svi su na studiju znali za tu ljubav kao i to, da se ona razvodi od mladog liječnika jer Luka voli .
Bilo nas je desetak : , trajalo je dugo, moj red skoro pri kraju, 9 navečer, zamora materijala i moga i profesorice očito. Luko skupa s njom za katedrom , nas dvije zadnje preko puta . Čitaj, prevodi, govori, pročitaj Prešerna , spominjem Juliju Primicovu , razlike u gramatici između naša dva jezika, noć vani , znam, znam, znaam i skoro je gotovo ali ne - Luko kaže
- recite kolegice kako biste preveli sa slovenskog izraz "biti všeč" ?
A ja mislila da je kraj, da sam gotova sa Slovenskim za cijeli život.....
- Ali Luko, prosim te , gotov je ispit - progovori profesorica
- misliti, smatrati- odgovorim smireno ali s bijesom
**********************************************
Sve je ovo iza mene a i iza njih oboje. Kad bih znala pisati roman, napisala bih najljubavniju priču o pjesniku i njegovoj muzi, jer do njene smrti u Dubrovniku njih dvoje su jednostavno živjeli svoju ljubav. A to je impresivna, neobična, slučajna i dugotrajna priča o dvoje koji su, nakon par godina otišli iz Zadra u rodni mu Dubrovnik i koji će od sutra opet biti zajedno na Boninovu.
Moje je da ga s radošću spominjem uz njegov odlazak tako kršnog, kuštrave sad sijede kose, šuštavog govora, poslije svega, Dubrovnik neće biti isti bez njega u Gradskoj kavani , a ni hrvatska poezija, akademski lobi i književna kritika ostaju zakinuti njegovim odlaskom.

Adio Vam, gosparu Luko, zapravo zbogom ostajte i s mirom




Hvala komentatorima, zaključujem komentare