Relativizacija sreće
utorak , 26.03.2024. Mavat ću svojim srcem kad god zatriba pa nek se čudi
ko se čuditit voli
biti ću tužna kad oću, Zaljubljena u ljubav ( to sam od Pupačića nasljedila )
kad mi dan bude osigurano lip pa zbog toga
i neshvaćena i kritizirana ka ono neozbiljna a ozbiljna
U glavi mi ptice raspjevane ka u Danijela Dragojevića samo im ne dajem
reta da su glasne, jer se oko mene svit ispripada
i, uostalom, zašto bi se trudila biti ratio kad je lakše ovako
utopit sebe u masu vas ( naoko ) sritnih i pametnih a čudo vas ima
sa srcem na dlanu da se lipota vidi
ma opet više volim Urbana koji bira Ptice a ne ljude
manje laži u cvrkutu nego u ričima nekih koji govore
..................................................................................
Možemo li se podijeliti na sretne i manje sretne ?
Ne, i ne treba jer se tako ljude ne dijeli po onome što napišu
pisali o sebi ili o bilo čemu oko sebe.
Mi nemamo veze s trenutkom, kada se srce i mozak raziđu međusobno
pogotovo, ako je mozak jači i raskomada srce.
I tada posegnimo za najšarenijom zastavom da se vidimo u mnoštvu
oporavljenih od raspucanih šavova vlastitog bića
picture upload
https://postimg.cc/vDGXscYg
komentiraj (23) * ispiši * #