pjesnci su čudjenje u svijetu

...... znaš, govorim sebi utješno
još uvijek postoji jedna neregistrirana sekta
nadobudnih , rječitih koji ne govore puno
ali zato pišu malo, onako u stihovima bez rime
svoje slutnje, gologuze istine skrivene, dakako
puštene u količini dozvoljene savjesti
e, da, za takve poput mene
u javnosti nepriznate i bez cijene

postoji ova sekta samozatajnih u društvu mrtvih pjesnika
tek na tudjoj promociji prisutnih
poput klošara u zavjetrini tudje topline
Kažu, da Joyce je ostavio Dablince
da bi u Puli sunčnanoj volio Noru i pisao
pred očima žene koju voli , bez magle
Kažu, da je Danilo Kiš šaputao na uho Susane Sontag
i iz šaputanja stvarao riječi

i to je prava poezija zanosa, strasti i nepoznatih i nam znakova
daleko od nas sektaša mrtvih pjesnika
koje teško itko oživi
pred vratima koja se otvaraju moćnima