.....ipak je

utorak , 08.12.2020.

vrijeme je kiša, slutnje, sivila
dotakneš li rukom kišni oblak, rasut će se po nama ne samo kapi
nego s njima sve skrivene niti kojima vezujemo i sebe i sve naše
filozofe, svece, pjesnike , sve pročitano i neizgovoreno, drugima neprimijećeno
a i zašto bi, uostalom, kad su obećanja medju nama kao zavjeti šutnje
naše bezriječje, sva naša neposjećena mjesta koja su ostala neizgovorena
a tako smo ih priželjkivali kao nagovještaj kraja jednog sigurnog leta
dok nebo raznosi oblacima poštu tko zna kome daleko od nas
a mi, i bliski i daleki u isto vrijeme, dodirujemo se slovima umjesto usana
vezujuć' riječi u stih dobacujemo se kapljicama kiše i iskrom izašlom iz oka
strahujući pri tom, da ne slomimo nepažnjom nježnost koju, pod ovim oblakom
svrstanu u verse osmijehom nazivamo....... samotinjska sreća

slika : Kaštelanska riva jučer