..i tako do ništa

sumorna lica niknu sama od sebe
ispune grad šetajući ulicama
i shvatiš, da u sumornom gradu
postoji vrijeme u kojemu se ne dogadja ništa

prazno vrijeme praznog dana
u kojemu je osama pečat na sred čela, kako bi Tin rekao
i ulice su prepune prerano ostarjelih
čija se tijela samo kreću bez dodira
sve je svedeno u zavjetrinu vremena da ne bude vidjeno
samo pamćenje nekako traje samo od sebe
ne oduzeto sumornim vremenom

zatišje je u svima
i svi smo u nekom čekanju nečega
pa eto, najbolje je zažmiriti i poslušati Kapora
" zažmiri, kaže, i sve što vidiš je tvoje"
i istina se slaže s tim : toliko puta smo žmireći
vidjeli svjetlije boje i draga lica
u svijetu prerano ostarjelih brigama