malo svjetla...
subota , 30.05.2020.
Kako tvoje malo svjetlo može pobijediti ovoliki mrak?
upitali su krijesnicu ..
Ja ne razmišljam o veličini. Ja jednostavno, zasvijetlim kad je potrebno.....
.......ovdje nema nepoznanica : pitanje je samo trenutka kada učiniti svjetlo u tmini, kome osvijetliti put, pokazati pravac i hoće li taj netko shvatiti, da je svjetlo zasvijetlilo baš njemu u pravom trenutku ?
zašto mi se čini ponekad dok razmišljam o tmini i onima koji tumaraju bespućima da je bljesak presnažan i da ih, snaga svjetla udaljava s pravog puta ?
neobično je,da postoje oni, koji unatoč svjetlu ne prihvaćaju osvijetljene putove...
komentiraj (11) * ispiši * #
subota za sve
Prateći dan prije danas - primijetila sam sljedeće :
neki su .........uvijek tu
neki su .........apsolutno nestali
neki su..........razočarani i ljuti
neki su..........imali post, pa ga "zabijelili"
neki su..........se kratko pojavili
....kakogod, danas je praznik Republike Hrvatske, oblačna, sivonebna subota a život bloga < ma kako neidličan bio >
ide dalje.....
komentiraj (24) * ispiši * #
lakoća postojanja
petak , 29.05.2020.
promijenila me promjena onako bez naznake samo s nekom tihom potrebom da prestanem biti ona kakva sam bila jer kad to prodje
onda ono danas koje jest nikad nije pouzdano kako će biti sutra.......
najteže je zamišljati sutra jer, ne pojavi li se to sutra ono danas ostaje vječni talac naših želja koje sutra ne dočekaju dana, a bez dočekanog dana nema više dalje :
nema ni nas da se nadamo kako je svo Božje vrijeme i naše vrijeme i kako svako sutra može biti prekretnica za sve ovo danas koje, čim prodje dan, ostaje bespovratno
kao želja ugasla poput tinjajuće iskre.
ima dakako onih sretnika, koji snom zaboravljaju sve jučer dane ma kad bili, čak i lijepe trenutke svrstaju u pretinac "lijepi"ne vade slike minulih rodjendana ni dragih ljudi jer lijepo ostaje pod etiketom "lijepi" pa čemu otvarati pretinac ako život nastavljamo
......... opušteno otpuštajući dane......
komentiraj (16) * ispiši * #
žaba u ključaloj vodi
srijeda , 27.05.2020.
postoji ekspriment sa žabom i vrućom vodom: naime, ako stavimo žabu u vodu koja se postepeno zagrijava, žaba će uginuti na kraju vrenja :: pokušat će iskočiti, ali, više snage nema : prilagodba situaciji topline vode iscrpila joj je snagu da se spasi
da je žaba kojim slučajem upala u ključlu vodu, odmah bi iskočila van, što znači, spasila sebe uginuća
U životu sindrom žabe u ključaloj vodi vidi se kod osoba, koje su atakirane, prema kojima smo prezahtjevni i kojima, ma kako svjesni bili sebe, ne uspijevamo se oduprijeti.
Česta prigovaranja, očekivanja pa i verbalne manipulacije otupljuju onaj ego kojim se ponekad ponosimo i dovodi pojedinca u situaciju da racionalno ne reagira što uvelike pruža nadmoć onima, koji "dovode vodu do vrenja".
U medjuljudskim odnosima kvalitetne formulacije treba znati reći----dosta-----i kad to izgovorimo glasno onda spašavamo sebe od mnoštva koje komunikaciju u realnom ili viralnom obliku zasnivaju na vlastitoj, često imaginarnoj i željenoj moći bez podloge i pokrića....
U svakom slučaju, ovaj ohrabrujući eksperiment sa žabom u ključaloj vodi ima pouku :
nitko se ne smije dovesti u situaciju postupne prilagodbe neugodnim situacijama i ljudima, jer, postupnost otupljuje osjećaje, uvlači nas u dileme
i na kraju, postaju luzeri svi oni, koji sebe navikavaju da je neugoda sastavni dio ugodnog življenja...
E, pa nije tako........
Žaba, koja može iskočiti iz kipuće vode je dokaz da se može živjeti i bez opekotina koje drugi nanesu.
komentiraj (14) * ispiši * #
komentiraj (23) * ispiši * #
nismo idioti---ne
ponedjeljak , 25.05.2020....neki ovdje znaju, da mi je Nino Raspudić stari "libling" i da sam redovito pratila Peti dan zbog ostalih sudionika, ali i visprenog Ninovog uma i korektne komunikacije s neistomišljenicima....
Naravno, da sam poslušala i Stankovićevu emisiju Nu2 gosta radi, ali, Nino me malo razočarao kad je posvjedočio svoj izlazak iz sfere intelektualnosti da bi se stavio u službu politike misleć' valjda, da će svojim istupima u Saboru promijeniti Hrvatsku.....!!!!
...ali, to nije sve :
najbolje od svega je tumačenje pojma .....i d i o t.....ili grč idiotes - koji označava onoga,tko se NE bavi javnim poslom nego pušta, da drugi odredjuju njegovu sudbinu....( tako kaže Nino ...)
Znači li to, da je kuharica u javnoj kuhinji ( pučkoj, ako hoćete ) javna ili nejavna djelatnica, čistačice javnih zahoda su po tome javne djelatnice kao i one, koje u zemljama legalizirane prostitucije daju legalno svoje usluge ?
po tome,, sve što nije javno je iliegalno, pa su domaćice koje odradjuju svoj život radeći za obitelj totalne ilegalke ili totalne idiotkinje ,jer, osobno ne privredjuju nego im partner "poklanja" svotu za kuhanje i čišćenje.....
...ponižavajuća pretpostavka svakako.
ali, nije ni to sve :
ovo pisanje na blogu je javna djelatnost, anonimna doduše, ali kao misao dostupna svima, jer, svatko ima pravo pročitati pa i komentirati tekst što je pozitivna stavka u generalizaciji pojma..... i d i o t......
pa da zaključim - kakvim god se poslom bavili, dok pišemo na javnom servisu nismo idioti....
Je li vama to jasno i utješno ?
komentiraj (16) * ispiši * #
ljiljan bijeli
subota , 23.05.2020.
Subota iza mene......
Sunčana, ali s maestralom ne baš pretopla za kupanje.......
U vrtu mir medju povrćem : sve posloženo u gredicama - nisam snimala jer mi je pozornost zaokupio procvijetali ljiljan , zapravo dva cvijeta iz jedna stapke.
Jedan sam ubrala i evo ga...
drugi sam ostavila neka traje....
Ima neke simbolike u pojavi cvijeta sv. Antuna koja u meni održava veliko poštovanje prema slučajnosti njeghove pojave u našem vrtu, jer ga nismo sadili nego doslovno dobili zrakom....
Moja mama je umrla jednog ljeta na dan Oluje i u našem vrtu nije bilo ljiljana..
Sljedeće proljeće, nakon njenog odlaska nikla je biljčica nikad posadjena, sama od sebe. U svibnju procvijetala tri cvijeta...Prekrasna, kakva inače jesu
Do danas je u meni znak, osjećaj nazovite kako hoćete, ili čudo , ali ja to vezujem isključivo za poslanje sudbine, za sve njene molitve i privrženost sv. Antunu jer, jedna velika istina prepoznata nizom godina je, da u cijelom okruženju ne raste nigdje, nikome ljljan u vrtu.........
Odakle je došao cvijet koji se eto, godinama održava ?
komentiraj (28) * ispiši * #
petkovanje u kužini
petak , 22.05.2020.Blogerski sadržaj, osim ustaljenih euforija ljubavnih,putopisanja putopisnica,tuga za izgubljenim vremenom i voljenim osobama, obogaćen je ovih dana novim blogerima kojima je čak i uredništvo kojeg nema - kako kaže Freš, citiram ga- posredstvom Blog@Bloga objavljena lista medju istaknutim postovima....
Pojavila se nova blogerska kuharica s odlično koncipiranim blogom i slikovitim prikazom jestivog na stolu......
Eto, tako ja, nevješta u mnogočemu a priučena svemu i svačemu pokupila njen jučerašnji recept o punjenim šampinjonima i s malim modifikacijama danas napravila predjelo
Razlika je mala : propirjala sam vrhove s mladom kapulom, dodala malo prezle i na kraju ribanog sira i začina ( malo ružmarinovih iglica )....Odozgo narezala tanko gaudu i složila ih u kolutove paprike s malo vode na dnu, zapekla do kraja........Ispalo je ovako i jako ukusno
Drugo su artičoke koji mnogi ne obožavaju, ali s mladim bižima i bobom kuhane na maslacu i maslinovom ulju, sa svim dodacima koji su nužni je odlično, ali više mediteransko jelo. Na kraju sam dodala pola žličice javorova sirupa i protresla teču jer, ovo jelo se ne miješa.
I, na kraju konca ....ništa osobito ali meni drago: Tugarske trešnje ( Tugare, mjesto pored Splita poznato po trešnjama i breskvama ) skupe jesu, ali drage isto toliko......
Pola kućnog petka je kuhinjski odradjen, popodne, ona druga smjena licem u lice.......
Ugodan dan svimaaaaaaaaaaaaaaaaaaa a Blog@Blogu hvala jer reklamira konačno i ono što je vrijedno pozornosti nama, domaćicama
komentiraj (21) * ispiši * #
brod od papira
srijeda , 20.05.2020.
ne znam pisati pjesme
zbiti riječi jednu do druge bez zareza
nagomilati ih na hrpu
bez rime
dodati epitet da ozvuči imenicu i da joj smisao
zaroniti duboko u osjećajnost koju zatvaram
jer
podastrijeti je znatiželjnim očima
značilo bi da sam gola do struka
da je tu negdje smješteno srce
i da vi gledate moje gole grudi
ne.......sram me golotinje otkrivene riječima
znate što bih mogla ?
načiniti brod od papira
napisati ime broda imenom jednim
pa ga gledati , slovo po slovo
dodirivati nježno
a shvatiti tužno
da osim slova ništa nova
u sjećanju nema......
komentiraj (33) * ispiši * #
5-13 ( ja,glupa ko letva )
.........kažu komentatori bogerice @5-13 da se "isprostituirao" njen post / blog a kako sam ja poput @Toca shvatila pitanja kao igru istine što u konačnici i može biti, onda sam izbrisala tekst,
jer sam shvatila doduše kasno ( nisam bila na blogu )
da govoriti o sebi
je najveće sranje
koje na blogu svjesno serviraš.........
komentiraj (14) * ispiši * #
odlazeće žene
utorak , 19.05.2020.
Čuvaj se žene koja ti ne uzvrati kada je povrijediš.
Ona ti neće oprostiti, niti će dozvoliti da oprostiš samom sebi.....
.....pa, kako se vidi u zadnje vrijeme na ovom portalu
žene ne opraštaju tako lako , a i zašto bi uostalom ?
nestanu k'o leptirice bez da su ugledale snažnu svjetlost
ili, nestanu moćne u blještavom sjaju svoje moći
nepredvidljive , noseć' svoju tajnu, pretvarajući
odlazak u pobjedu nad svima : muškarcima, jer su takvi kakvi jesu
i ženama, jer su bile kakve nisu trebale biti.
i tako, prateći odlaske " na traci" pogotovo one bez oproštajnog posta
zahvale na druženju, male pažnje koja proviruje iz monitora
dolazimo do spozanje, da su "odlazeće" žene vrlo okrutne, jer,
da su prave fajterice vratile bi udarac pa makar bočno ako ne u lice
stavile točku ili još bolje trotočje ( . . . ) i nastavile tamo gdje su stale.
Ovako šutnjom kažnjavaju, a priznajte
šutnja breči jače no raspuklo zvono.......
komentiraj (22) * ispiši * #
lako - umni umor
nedjelja , 17.05.2020.jutros oblačno i vruće jutro u polasku,
oblačno i vruće popodne pri dolasku .
Divota od sparine za moj tlak , ali, izdrži se ono što se mora. Jedva
sam samcat u svoj ljepoti...........
žuti, neimenovani ali lijepi cvijet
sub rose rekli bi stari Rimljani, a ja---početak sjajne hladovine
rasad za sutra......danas se ne kopa
i čuvar dvorišta ali..........na krevetu
i ovaj drugi, ali na ljuljački ...da ne dijele isti prostor za odmaranje.
A ja ?
briši, peri, kuvaj, pa opet peri planinu od sudja ...i tako, iza sebe ostavljam jedan slikoviti, ali umorni dan
k aaaaaa v aaaaaaaaaaa
komentiraj (22) * ispiši * #
Moje biljke,moj mali svijet
petak , 15.05.2020.Balkonska fantazija ručnog rada , pitara i ostalog...
Snimila samo mali dio : veći je ostao u mobitelu i neda se van !
Pojasnit ću : moj suprug ima hobby ( već sam jednom napisala nekom prigodom ) da pila , slaže, pituraje i ove dvi tarace što imamo su zapravo njegova ""umotvorina " koja mi nije uvijek po volji jer više volim slobodan prostor nego pregrade i police koje su doduše estetske imaju svrhu..
Ovo je jasmin a iza njega postavljena mreža za penjanje....Kupila sam ga pred dvije godine preko neta, pa ja malo "umra", a ja ga oživjela i sad se penje.......doduše, još bez cvijeta , ali očekujem ga....
..............................................................
Ovo je gorušica : procvijetala je i u žutom cvijetu stvara se plod crni, ovalna ovlika, veličine zrna riže.......Legenda kaže, da kad bi čovjek imao poštenja koliko je zrno gorušice, svijet bi bio drukčiji.....Snimljen je uz staklenu stijenu pa se vidi unutrašnjost ali to zanemarite...
........................................................................
Ovo je ta famozna polica za uredno odlaganje......( kaže On ) Odlično napravljena, u kutu , izvan pogleda ali ja je izlažem eto...vama.....Na njoj se, izmedju ostalog nalaze dvije boce plave boje : u ovoj manjoj ja "uzgajam" plavu vodu u dane, kad je sunce dovoljno jako da voda bude bar nekoliko sati izložena sunčevoj svjetlost...Ako niste čuli za plavu vodu uguglajte.....dobar je to recept !
..................................................................
.....itd....da vas ne zamaram duljinom posta i bez onih slika koje se nisu prenijele....Nedostaje moj radni( ljetni) dio ali maniga........neće ići....
komentiraj (39) * ispiši * #
tašel bez potribe
srijeda , 13.05.2020.
Tašel na dušu ne moreš stavit,
uvelo cviće u život vratit.
Ostat će buža i prazni pitar.
Svi ča su cili ne mogu razumit
da tašel neće okrpit bužu....
grubo je bit okružen svitom
koji buže na duši slažu
i puste friže gomilaju guštom
jer oni ne znaju
da ni jedan tašel nije po miri
da bužu začepi
a dušu smiri
................intanto, prolaze dani
i samo skontaš
da sve uvelo : i duša i cviće
ne more ništa oživit
barenko malo
u život
vratit......................
komentiraj (30) * ispiši * #
loš dan, tužna tema
utorak , 12.05.2020.Loša je tema koje ću se dotaknuti, loš i sumoran je današnji dan meterološki
loša je s humane strane, ali prisutna u javnosti da mi je nemoguće izbjeći dokaknuti bit.
Korona greške su prestrašne ove, o kojima javnost zna preko medija kao i one izrečene s dva pisma dr. Berošu obitelji umrlih sdlučajno-ne od korone virusa nego od panike i nedovoljne stručne trijaže tj razlikovanja srčanog udara od korone !!!!
Ishod tih pisama i dokumentacije priložena sa strane obitelji ostavljen je ministru i ministarstvu i nije za ovaj post.
Htjela sam zapravo reći o razlici medju dvojicom rukovoditelja dviju ustanova i moralnom aspektu ostavke.
O ravnatelju Doma za stare u Vukovarskoj sam pisala : povijesničar po obrazovanju, propali gradonačelnik Omiša , član HDZ-a uhljebljen nakon svega na mjestu ravnatelja te ustanove iz koje umire 18 staraca nečijih roditelja ni za što nije kriv !
Nema odgovornosti, nema krivice , starci pomrli valjda jer su morali ,visoka temperatura ne mora biti korona infekcija nego trajni kateter...bla blaaaa....svašta nešto ..nakon čega sve moguće inspekcije utvrdjuju sve je u redu, nitko nije kriv, a kamo li ravnatelj koji je odgovoran !
E, sad, ovo najnovije - zamjenena identiteta dviju bolesnica od kojih je jedna sahranjena kao da je druga navela je ravnatelja KB Split, vrijednog i nadasve cijenjenog liječnika da promptno donese odluku o svojoj ostavci jer se nalazi na čelu ustanove i u lancu dispozicije krivice zaista ga nema , ali, moralni dio ličnosti i etička komponenta struke su savjest ravnatelja, člana HDZ-a !
Usporedjujući neke paralele dolazimo do spoznaje :
na svim visokim i odgovornim dužnostima nalaze se članovi HDZ što je logično i normalno u našem društvu i ne vidim razloga pljuvati ni po Štabu ni po činjenici koju sam navela.....Da je bilo koja druga stranka na vlasti, bilo bi isto: popunili bi svojim ljudima sve što se popuniti može i tu prestaje zgražanje (!!!) jer to je tako, a budućnost će pokazati da će tako i ostati i poslije sljedećih izbora....
Ono što je sporno ( jer članstvo nije, dakako ) je, da osim iskaznice, rukovoditelj mora biti častan čovjek : muljatorima i karijeristima ulaz zabranjen.......Pobijedi li HDZ na predstojećim izborima ovo svašta nešto oko korone , izjava o pristupanju izborima, radu ili neradu nedljeljom, beskrupuloznost i neodgovornost uhljeba trebala bi biti "velika škola" za dalje, jer, mi obični ne možemo ništa, ali mene osobno je stid, jer nam se Europa smije i ruga NE zbog korone dakako, nego zbog političkih konotacija u izvedbi Plenkovića ( objava sa stranog medija )
Update : ispravljeno i jasnije napisano nakon Frešovog posta........
**********************************************************************
...Beskrajno sam razočarana i tužna........
komentiraj (9) * ispiši * #
iskušenje
ponedjeljak , 11.05.2020.
Vječno ostaje mlad onaj
koji cijeli život misli
što bi bilo da je bilo
ono što bilo nije......
ovo je samo utjeha ; vrijeme Doriana Graya ionako je davno završeno romanom u kojem portret lijepog mladića stari , Dorian ne
Na portretu ostaju tragovi grijeha, grešaka, lascivnosti i svih propusta...
Dorian postaje nemilosrdan i grub : živi tako dok portret ostaje besprijekoran i mlad. Vječno lijep i vječno mlad.......do trenutka lude istine kad uništava portret shvativši, da sve što je bio, daleko je od ovoga što jest sada......
Ako nas život zateče nespremne pa i ljutitite na promjene koje ne želimo spoznati, treba se maknuti, napraviti odmak sebi, a prostor ostaviti onima, koji prihvaćaju i tudju riječ i osmijeh jer očito je ....
da nas život iskušava
a da za takva iskušenja nismo spremni......
Ako shvatimo da smo pogriješili javlja se osjećaj krivice i to je dobro, ako ne i najbolje u priči o pogreškama......
jer, smisao kajanja nije promijeniti prošlost koja se nikada i nikako ne može mijenjati, nego, promijeniti ponašanje u novim i sličnim iskušenjima koja nam se nameću....
Tek tako potrgani portret Doriana Graya ima svoje opravdanje,,inače bi svijet izgledao uvijek kao vizija pojedinca, najčešće iluzija prošlog vremena
komentiraj (22) * ispiši * #
vremeplov majčinstva
nedjelja , 10.05.2020.
I meni, kao i svima vama bez iznimke i novih datume novije hrvatske povijesti
bio je Majčin dan 8.marta - ili 8. ožujka potpuno svejedno , meni osobno u djetinjstvu vezan za ljubičice jer za drugo nije bilo novaca........
Nije bilo više, ali je bilo puno, najviše od svega što možeš dok si dijete ....i kad je Ona postala dovoljno stara a ja dovoljno velika nije se promijenilo ništa : ni od emocija , ni dalje od cijeća .
Moj, prilično štedljiv otac je jednom kupio umjetno cvijeće........Krasan je bio buket šarenila , ali nije bilo pravo cvijeta što miriše....i to s riječima, da ovakav buket dulje traje..........
U ovakvoj kužini otprilike se jelo i svečani dio je bio, da se juha nije stavljala u loncu na stol, nego, za svečenu ptrigodu Majčina dana, u debelu, keramičku terinu koja bi bila simbol svečanog stola
Bili smo sretna djeca jer smo svi bili slični : ni razlike medju nama, ni medju našim obiteljima........U takvim skromnim relacijama zajedništvo je bila najčvršća povreznica djetinjstva i takvih proslava....
Danas samo pričam jer se hoću prisjetiti: ja mama, neradna nedjelja, nema cvijeća jer ništa ne radi pa ni cvjećare, dobro je to jer i trgovkinje su nečije žene i mame , Majčin dan više nikad neće biti u radnom danu nego isključivo u drugoj nedjelji mjeseca svibnja ...Sa svime se možemo i moramo pomiriti , briga me za cvijet kojega nemam, ja mama, naravno, nemam ni djecu oko stola, ne očekujem ništa ni od drugih ni od sebe...
Ja sam kao ova
koja radi što se od nje očekuje i ne traži zauzvrat baš ništa jer, najmanje smo razočarani ako ne očekujemo : ništa zna biti veeeeeeliko zadovoljstvo ako ga prihvatimo kao dio života izbjegavajući formalnosti radi forme.....
PS: čak sam i tortu napravila na iznenadjenje onih blogera koji znaju da ne znam......
komentiraj (24) * ispiši * #
licem prema ekranu
subota , 09.05.2020.
Debela Indijanka Marilyn i doktor Joel Fleischman
Ona mu je bila ka' tajnica u ordinaciji
Nešto nije bilo u redu i on je pizdija, prigovara ka' i uvik
A ona njemu glasom boje kamilice
- Znate li da se poznati perzijski sagovi rade ručno i da se jedan vez namjerno napravi pogrešno?
- And why is that?
- Da ne budu savršeni.
Ovaj dijalog iz kultne serije Život na sjeveru došao mi je kao reakcija na jedan današnji post o nama, kakvi smo u virtuali i jesmo li slični onima koji jesmo u stvarnom životu.....Doduše, tema je mali milijun puta prožvakana sa svih gledišta i nema smisla se ponavljati, ali replicirat ću ; nema savršenih ni na javi ni u virtuali.....Mi svi, koji smo pristali biti u relativno javnom prostoru najčešće sami sa sobom potpisujemo "ugovor" da možemo biti i pametni i lijepi i druželjubivi i bez godina kad smo bez imena ( rijetki ga imaju naznačenog ) ali..........
poput ovog tepiha iz dijaloga - od savršene dobrote, humanosti a pogotovo ljubaznosti smo jako, jako daleko.........Opravdanje je upravo u činjenici, da savršenih < onako kako želimo da nas vide > jednostavno nema.....
komentiraj (20) * ispiši * #
medjuprostor
petak , 08.05.2020.
I u oblačnim danima sunce izlazi, ptice pjevaju i cvijeće miriše,
netko se zaljubi
a netko završi priču.....
a mi, izmrvljeni ponekad, duše usitnjene
svojim nemarom il' dodirom hladnim, tudjim
ne vjerujemo suncu kad nadjača nebo
ni zalutalom pijevu dolutale ptice
da ljubavi ima čak i onda
kad mislimo
da priče o ljubavi
nema više
komentiraj (22) * ispiši * #
komentiraj (24) * ispiši * #
glazbeni memento
srijeda , 06.05.2020.
Bila je davna i ne tako davno, da bi se zaboravila godina 1985
u Splitu, dvorana Gripe, travanj mjesec i koncert koji se nikad više nije ponovio.
U prepunoj dvorani i to u vrijeme kad narodnjaci nisu treštali iz skupih automobila kao danas Knopfler i ekipa izvodili su glazbeno čudo, jer se nije moglo razlikovati, tko se više zabavlja mi iz publike ili oni na sceni...
U jednom trenutku ,Knopfler je bio na bini s kapom jednog mornara, koju je kasnije bacio u publiku i vratio vlasniku.....
U to vrijeme Straitsi , grupe The Police i Queen bile su grupe svjetskog renomea pa njihov koncert u nekom malom, tada jugoslavenskom Splitu za kojega su i znali i ne znali prije, bila je poslastica koja se nije ponovila ni s kojom grupom....
Sada se glasovita spli'ska Arena puni češće s izvodjačima narodnjačke glazbe s istoka , malo manje s drugim imenima hrvatske glazbene scene , pa do samotnjačkog sviranja i pjevanja na pustom Peristilu Graše za bijelim klavirom u doba korone, naravno.......
Promašen je Grašin koncert ako mu je bio osnovni cilj premostiti nevolje korone
komentiraj (22) * ispiši * #
percepcija
ponedjeljak , 04.05.2020.
Živim stranije od stranaca - rekao je Kafkin lik
a mene podsjetio na svu neizvjesnost , ljudsku nemoć, preuzimanje krivnje u neosjećanju slobode koja nam je poklonjena.
Bila čak i garantirana.
Pa malo nategnuta i iskrivljena
Pa malo i ugušena.....
Umrežena birkokratskim mehanizmima.
Gledanjem u ledja otudjena od ljubavi i povjerenja.
Ljudi s povezom preko očiju mogu progledati skine li se taj povez i shvatiti, da je život tako jednostavan pojam u kojem sve abnormalnosti prestaju biti onda, kad se čovjek čovjeku licem okrene........
Tek tako možemo ojačati mehanizme koji su nas udaljili, pritisli ljudsko i zanijekali ga ponekad
komentiraj (34) * ispiši * #
foto izazov koronaški 3
nedjelja , 03.05.2020.Prvo, malo nereda na polici iznad laptopa...Sve mi je pod "nosom" da ne kažem pred očima i ono što mi treba.....Ne škodi da počnem s neredom u kojem se snalazim : ne spadam u one, koje uljepšavaju ni pijate s jestivinama a ni ovo što je oko mene........
Drugo : gril tava čeka svoje vrijeme za bržole i roštilj kobasice....lipa je za vidit prazna, lipša bi bila puna, ali joj nije vrijeme....Tava čeka
Treće, pored tave na taraci imam sat koji ne broji vrijeme....Nema kazaljke, ne može ga se popraviti, ali, kako obožavam suncokrete stoji zbog mene jer ga na taraci volim držati.I beskorisne stvari i neke ljude ne "bacamo" samo ih sklonimo od očiju onih, koji se čude..........
Četvro, opet suncokreti, ali Zorke Getz-Sever, poklon mojim roditeljima vrhunske slikarice , gotovo preteče naive, 1945.godine
Peto, Vergilije Nevjestić, osobni poklon "Tre solei", savršeni sklad olovke i olove u boji......
I na kraju, miris božanstven, miris Dalmacije - brnistra - koju je moja baba u snopovima topila u moru dok omekša, skidala skuhe niti sa stapke i plela čarape svojim kćerima, a to znači i mojoj mami......Danas je meni brnistra najdraži miris iz kamenjara a i sjećanje na priče iz davnina, iz vreman siromaštva kad nije bilo odabira nego samo snalaženja za preživljavanje.
Najzadnje : izvlačimo se pomalo iz čamotinje kućnih izolacija, neradna je nedjelja ,čudna je "prorijedjena misa" u Gospe Fatimske.....ne svidja mi se
ni čuvar na vratima, ni maske na licu.........25 min u atmosferi koja je neizbježna i meni neprihvatljiva......ali, tako je kako je.....
Hvala mailovima : smanjili su moju ljutnju i zbog njih sam shvatila, da je blog mjesto od trivijalnosti do ozbiljnosti samo sebe treba negdje smjestiti....
I zato ovaj post foto izazova, jer je banalan i bez operećenja....
Hvala vam svima
komentiraj (28) * ispiši * #
