Novinarka, treći put

utorak , 14.04.2020.

Misa se mora slaviti po cijenu života svećenika.

Za nas je manje važno ako netko umre sa 70 ili 80’

dekan Parlov , Splitska bogoslovija

Šta su se blogeri uzvrtili kod @Freša koji spominje stoku, misleć na hrvatsku stokuu a ne onu
iz Bangladeša , ili od dva posta našeg @fotografa s bloga , kad je ovaj citirani dio uvodnog teksta ( pejstani )
sasvim dovoljan dokaz nevažnog života u odnosu na važnu smrt,makar nije shvatljivo, je li dekan Parlov misli na svećenike od 70 i 80 godina ili na pučane pogotovu one iz Doma za stare, bolesne i zaboravljene korisnike kojima je prosjek 93 godine
a to je, Bog da mi prosti , dugotrajan i nekoristan život.



„U ovim trenucima, kada su vjernici u strahu od pandemije, trebalo im je omogućiti utjehu. Vjernik je naučen promatrati svoj život pod vidom vječnosti. U ovoj krizi pandemije, Crkva se predstavlja kao podružnica Crvenoga križa ili Stožera za civilnu zaštitu! Pa, to nije uloga Crkve! Uloga je Crkve, a to kaže zadnji kanon zakonika kanonskoga prava – Lex suprema eclesie, sau stanimarum – Vrhovni zakon Crkve je spasenje duša“, ističe don Parlov. Kazao je kako je razočaran uputama Svete stolice i Hrvatske biskupske konferencije. C/P


Ali, dubrovački biskup Mate Uzinić ne misli tako ; dapače, sasvim suprotno u izjavi za tv vijesti kaže " da se u dućan mora ići, a u crkvu ne mora......" misleć' pri tom na vrijeme korone.......
I zašto ne , uostalom.........Svi vjernici koji žele moliti i rade to s vjerom u srcu nadju vrijeme mira i tišine u svom domu.
Završavam ovaj tekst miroljubivo, bez bagre i imena, bez blaćanje naporne novinarke u lovu na senzacije : svi animoziteti u korelaciji svih odnosa realnih i viralnih trebaju nestati i ustupiti mjesto toleranciji........
I to prema virusu korone : jači je od svih naših prepucavanja