licem u lice

sve ovo što proživljavamo srušeno je na čovjeka : zaslužili smo platiti cijenu
bešćutnosti, života u krivoj percepciji , nedostatku pažnje prema slabima
čiji život izgleda poput titrajućeg plamena kojega oni koji bi mogli-ne održavaju
ne pomažu da bi se na jačem plamenu slabi život ugrijao.....

plaćamo svu bahatost velikih i nemoć - malih koji bi htjeli, ali mali su ,
nezamjećeni, društvu potrebni i tom istom društvu skoro nebitni.....

uzalud sad u nemoći svih vapiti čovjeka u svima : nema ga u svima
u nekima nikad nije ni nestao a, kako vidimo i čujemo,
u nekima nikad nije ni bio.......

daj nam Bože snage, da ruka koju pružimo prema Čovjeku
bude zdrava,čvrsta i pouzdana
ruka koja daje ali i prihvaća tudju, najčešće samu ...