disciplina kičme

ponedjeljak , 17.02.2020.

jesmo li odlučni zato što donosimo odluke koje moramo
sami
ili se - u strahu od pogreške - premišljamo, dogovaramo s pouzdanom osobom
pa oduka naša i nije samostalna nego sugerirana i lakše donesena
što ni u kom slučaju nas ne abolira od greške, koja bi bila samo naša?

nadjemo se pred zidom , sa svim mogućim preprekama i strahovima
usitnjeni do malodušnosti , skloni odustajanju , nikako da se otkinemo od sebe samog ;
pobijedimo li sebe - svi putovi su naši
sve je otvoreno i dostupno
odgovornost prema sebi jednaka je kao i prema drugima
postignuta ravnoteža izmedju sebe i svijeta lišava nas ograda i ograničenja
nametnutih razlikom u mišljenjima pa izreći svoju misao bez straha od osude
je samo vid osobne slobode kojoj težimo kao slobodan čovjek bez očekivanja
poruge, nerazumijevanja ili prijetnji s druge strane.

nije li ili ne bude li to tako - uzalud sav naš trud
jer, ostajemo u marionetskom društvu kimatelja glave što i nije nešto pohvalno
obzirom na čvrstoču kičme

foto: Nissa

Update : pod dojmom jučerašnjeg posta o pozitivnosti svećeničkog poziva na blogu @Lionice i niza komentara pa čak i uvredljivih lijepo vas molim da - ukoliko komentirate ovaj post - buditi objektivni jer, bilo kakve subjektivnosti šapuću se jedino na uho. Ne u komentarima.........