metar i žilet

Nije zaludu poslovica
da u malim bocama špirit stoji

Najgore su one manje od metar i šezdeset....Pa to malo..... zajebano..... brzo..... Nikad ne znaš gdje ćeš se na nju spotaći.Nikad nisi siguran hoće li ti se u džep zavući čisto da vidi 'di ćeš?!'

I ono što te oko srca nekad stegne, nikad ne znaš dal' ti se kradom u njedra
zavukla pa te tu i tamo štrecne?!

Nemaš pojma šta ti je kada imaš osjećaj da ti je vlastita koža tijesna, al' ona zna da ti se odavno pod nju uvukla, a ti pojma nisi imao. Nisi ni osjetio...

Najgore su ti one od metar i žilet, one što ti dođu do pola! Do pola srca i od pola duše. ....Sto ti stanu u šaku, ali se ipak pruže na otvoreni dlan.... sto kad se svadjate stanu na stolicu da ti mogu sve stresti u facu!

Sto se ničeg ne boje jer kontaju da ih nitko tamo dolje i ne vidi. A one vide sve. Čisto i jasno kao sunce. Zašto? Jer cijeli život isključivo gledaju prema gore. Jer njihove nizine uvijek streme oblacima. Jer su njihova malena stopala većinom pregazila najdublje bezdane. Jer se u njihov zagrljaj prečesto ušuljao nečiji cijeli svijet! ....

aj dobro, neka nas ima svakakvih, ali bome tim malima grubo je skidat koltrine, obrisat prašinu na ormaru ...ma i neke druge stvari nisu im lake.........