bolna ramena
utorak , 22.10.2019.
I iznenada, gotovo neprimjetno, ramena joj se malo opustiše, kao da je neko breme, lako breme, ali ipak breme, bilo spušteno na njih.
Prvi put je osjetila i shvatila težinu ljubavi..."
Breme...... Agatha Christie.....(....za one koji misle da je A.C. pisala samo krimiće i one koji misle da je lako živjeti noseći breme ljubavi)
dugo je svojom voljom hodala uspravnim stasom, lelujajućim korakom i pogledom koji prkosi svijetu i pitanjima - zašto je još uvijek sama......U malim sredinama biti lijepa i sama značilo bi imati feler kojega skriva a ipak je nekad od nekoga bio vidjen.I sad je obilježava kao onu " uvijek samu" ili, kako se u našem malom mistu kaže sempre sola..
A onda je negdje, nebitno gdje, naišao pravi.
I rodi se prava ljubav : utihne malo mjesto sa svojim pričama i ustupi prostor njenim uspravnim ramenima i nadošloj sreći..
Djeca, pomorac na dalekim vijadjima, samoća, brige, iščekivanja i godine naravno učinile su svoje.
Ramena su popuštala , gubila onu gipkost i ljepotu ponosnog držanja, sreća je bila gotovo na izdisaju istisnuta čekanjem, vjernošću, poslovima i brigama svake žene pomorca...taložile su se godine i bore,
sve je bilo kao isto a drukčije i ona shvati, da ljubav nije nikakva lakoća, dapače : bol je to, od one ugodne s početka do ove sadašnje, koju osjeća kao istinsku težinu neproživljene mladosti.
komentiraj (22) * ispiši * #
