nesigurnim koracima nazad

odrekla bih se svega kad bi mogla
svih nevidjenih pustinjskih zora nedočekanih u dvoje
odrekla bih se dan za danom svih postojanja u besmislu

svega što je trajalo - trajanja radi
tek u prolazu, onako...svakom po malo i ni od čega sve
e...upravo to -sve- je besmisao očekivanja
jer će se zore pustinjske rumeniti i kad ih ne vidimo
a mislila sam
da neke svjetljke postoje kao putokazi
kakva varka, bože dragi
nepravedna varka pretvorena u živu želju
i sve će biti isto i meni i drugima
kad želiš nešto glupo i nestvarno
neostvarivo na nevidjeno

........a tako volim narančasta svitanja
u šatoru za dvoje
stisnuta, voljena ramenom , pod krošnjom
u kojoj je i tišina nemirna