subjekt

........govorimo i govoreći razbacujemo se riječima, gomilamo ih i ne misleći na njihovu sintaksu - uvjereni, da će sve izrečeno biti i shvaćeno
želimo li ostaviti dojam dobrog govornika ili tekstopisca onda posežemo za umnim izričajem iz stranih jezika jer, kao, i to znamo......
riječi se medjusobno tuku za biti u prednosti : biti subjekt ...izgleda gordo jer, subjekt uvijek vrši radnju.....oko subjekta se dogadjaju zbivanja a bez zbivanja sve bi izgledalo samo velika tlapnja i ništa više.
izgleda, po svemu sudeći, subjekt jedino nešto radi u rečenici ....ostali dijelovi se samo skupljaju da bi nam dali do znanja, je li subjekt zaista zaslužuje biti ono što jest: nominativ, prvi padež .....ja, majka, izuzetak, sunce ili nebo.....

.........težak je "život" subjekta u rečenici jer se mora dokazati svakom glagolu koji ga tjera na radnju ; ma ni u životu nije bolje, jer, biti subjekt nekome znači potrošiti se u glagoljanju svim sudionicima životnog niza koji sliče velikoj zavisno-složenoj rečenici odijeljenoj samo zarezom.

Jer, nastavak uvijek slijedi pogotovo, ako rečenica završava s tri točke ( . . . )