okamenjen prozor

ponedjeljak , 01.10.2018.

kamen je svemoćan i neuništiv, a ovako naslagan činio je nekome kuću, zaštitio ga svojom hladnom toplinom i od zida učinio dom.
mora bit' da odavno nikoga nema, jer ponistra je izgubila škure nekim davnim vitrom a , vrijeme je potjeralo mlade u neki drugi dom kojeg nisu gradile didove ruke, u kojem je, umjesto šterika i uljanice , struja osvijetlila prostor a svijet postao blistaviji i veći.

život, poput rijeke promijeni svoj tok : ide ponekad nizbrdo,ponekad potone pa ponovo u korito dodje, a čovjek, naviknut na plivanje pliva neustrašivo jer samo tako opstaje
oni, koji su ostali iza ovakvih zidova su partili tamo, odakle se ne vraća nitko : oni iz grada navrate tek ponekad i sve rjedje pa shvate, da prozor bez škura i stakala ne triba : nema nikoga da bi se naslonio i pogledom pratio prašnjavi seoski put u očekivanju nekoga svoga

kome treba prozor bez škura i prazna kuća ?

nikome više

i zato zazidati uspomenu opet kamenom u kamen.kad nema nikoga, neka nema ni ponistre.

tako umire čovjek, selo, sjećanje, sve što je nekad bilo i vrijedilo pretvoreno je u okamenjeni prozor