Za sve one što su za Dom pali...
Kako Škoro kaže … a onda je došla devedeseta…
Odjednom odnekud čuo se zvuk bombi i jecaja
Ruke pune bora, oči pune suza i očaja,
Neki su ostali u birtiji, a neki su otišli put fronta
Ljudi su ginuli što još danas neki nisu shvatili
Al primjećujem da ih jedna stvar zaboli
Nove generacije, novih klinaca, novih vizija i iluzija
Možda krivih, možda pravih, pokazat će vrijeme beskraja
Drugi se bune što smo slobodni i ne gubimo sjećanja
Što idemo na koncerte na kojima se NE širi mržnja
A danas 2007 još krvavija nego 91.
Generali u zatvoru kao da ne postoji pobjednička vojska
Ponekad osjetim miris baruta nekog branitelja
Koji si je prosuo mozak u ponoru beznađa
Tražeći odgovore koje nitko reći neće
Svi samo okreću glave dok u potocima krv tiho teče….
|