Aftermath records
Niggers With Attitude skupina je Original Gangstera ponikla izravno iz zloglasnog Comptona (South Central L. A.) odakle se javlja kao reakcionarna snaga sirenama i sirovim zvučnim i ritmičkim udarima Public Enemy kao neupitnih prvaka hard core rap scene kasnih 80.-ih prošlog stoljeća. Liniju kojom se kreću Run DMC i Beastie Boysi u temi za 50 Centa nema puno dodirnih točaka. Osim što je iznikla kremu rappera (Eazy E., Ice Cube, Dr. Dre) iz njihovih redova regrutirao se Andre Young, poznatiji kao Dr. Dre (isti onaj iz prethodne zagrade) čiji je trajni pečat, danas itekako lukrativni segment pop glazbe i vidljivi utjecaj na sve verzije i nemogućnost razlikovanja r`n`b i hip hop izvođača. Mekani i popistični pristup rap glazbi mutranoj od G Funka nadalje temeljem minimalističkih i jednostavnih bas dionica kao izvora melodije na koju će kasnije gangsteri i crni tough guys krenuti sa rimotvorinama da bi ostavili dojam «onih s kojima se nije zajebavati, ali je dobro imati mira znak na ogrlici i lančini, te nekoliko pin up mulatkinja, i brdo rastepenih novčanica koje padaju po lijevoj stisnutoj šaketini, a desnoj dok stišće AK, ili uzija», izmišljotina je pimplanja po studijima i ovisnosti o radu dotičnog Drea.
Aftermath Records logični je nastavak i produžetak solo rap karijere nakon raspada spomenutih Crnčuga Sa Stavom. U okrilju svog malog ali hiperproduktivnog i probitačnog diskografskog carstva stvarala se gomilica soft izvođača od samog Drea, Snoop Doggy Doga do sličnih lookalikeova čije će kretanje u dijapazonu lova, mitraljezi, kuje, obračuni, porno, trava, koka, još bogaćenja, počast ubijenim prijateljima, samostalni teški život biti alfa i omega shema i šablona u okrilju kojih će se mijenjati nekoliko durova na basu. Onih koji apsolutno pomirljivi s radio frekvencijama, ne iritiraju, niti podižu adrenalin, već samo tjeraju sve te okolne zanosne dame i fufe da mrdaju bokovim i kukovima. A to je put do uspjeha.
Formula je nađena i dokazana. Reciklaža je na redu. Praksa čeka određenja roka trajanja. Na Dreu je samo dobro slušati, predviđati, mijenjati nijanse i ostati živ kloneći se drive by shootinga i lutanja L.A.-om bez blindiranih Mečki. Nije čovjek glup, niti presiguran u sebe unatoč drskom i samohvalnom jezičini kao sastavnom elementu hip hop kulture i glazbenog ogranka pripadajuće ikonografije. Dosta je BIGGIEJA i 2PACA gore. Dreu se još uživa.
Slijedeća nijansa zvala se - Bijelac. Znate o kome pišem. Uz sve poznate pobrojane sastojke differentia specifica Drečavca i njegov punk element u industriji je samosprdanja, zajebancija i nepoznavanje pojma autoritet. Od obitelji, prijatelja, sistema glazbene industrije, bilo koga čega s kim čim. Konstantni i nezaustavljivi rast lika i djela dotičnog ovih je mjeseci najbliže kulminiranju i propitivanju dokle seže limit do nove erupcije. Ako je i to samo marketinška finta u lansiranju novog lutka, neka je. Odličan posao.
Featuring slijedi. Žarišna točka i matica oko koje se vrti posao prvo se zove Shady Records. Onda ide picking pulena i friendova od D-12, Obie Tricea, tu negdje će M piknuti redom logike i strpljenjem čekanje na svojih 5 minuta i na 50 Centa. 8 milja se uz pomoć dvojice preproducenata danas itekako lako briše i prelazi bez zastajkivanja. NY underground hip hop legenda o čijoj gangsta wanksta biografiji i famoznim propucavanjima ionako sve znate iz populističkih magazina nije drugo doli Priča. Dosadna i 100tinama puta ponavljana tako da ni onaj vječni element individualnosti zbog njegove unikatne osobe više ne djeluje dovoljno potentno i magnetizirajuće, ako samo malo krenete pročitati između svih tih silno bombastičnih rečenica koje bi trebale svjedočiti u prilog beskompromisnosti i atraktivnosti lika čiji je domet talentom doista vrlo sukladan imenu. Bar je s te strane, vjerujem igrom slučaja, igra poštena.
Odatle hype, razumljiva agresija i milijunski medijski odgovor kupaca na prosječni debi «Get Rich Or Die Trying» (Interscope/ Shady/ Aquarius), kako instrumentalistički, tako i lirički. Da, da, da, naravno…život mu je bio težak, prošao je sve i svašta, ne boji se nikoga i sve zove na batlleove, ima sjajnog producenta (bar marketinški), nikad bolji trenutak za invaziju na plesne podije, ima i pretpovijest kao ikone NY underground scene, ima podnošljivo dosadan protok riječi i rime za 3 na kraju mature. Ima i zidanu karizmu, samo je materijal od kojeg je stvarana upitan. Ono što također nema je etiketa – Original.
Jer nasilni «hitovi» su sa svim ranije pobrojenim motivima i mekanim pristupom Dre + M producentske škole ritmova. «In Tha Club», «Wanksta», blah, blah, blah, gangsta i ljubavne spike nisu ništa više doli odraz trenutka, a jedini moment vrijedan češćeg ponavljanja predvidljivo je intervencija samog Mesije u «Patiently Waiting» gdje je međusobno hvale i obrušavaju na moguće protivnike.
Nastavak slijedi…50 Cent podiže svoju diskografsku kuću i featura pulene pod nazivom G Unit…klik.
Ovog trena slobodno prestanite biti dijelom niza i isključite svoje frekvencije. Ništa se zanimljivoga ne događa. Samo se krug širi. Preskočite ga i sačuvajte vrijeme za nove povratke i suradnje O.G.-a Ice Cubea + Dr. Dre, Eminem ov novi album za koju godinu, kad završi sve druge najavljene projekte.
|