Jupiter
Sa svojim mnogobrojnim mjesecima i nekoliko prstena, Jupiter predstavlja sunčev sustav u malom. To je najveći planet u našem Sunčevom sustavu i njegov sastav je sličan sastavu male zvijezde. U stvari, kada bi Jupiter bio od pedeset do sto puta masivniji prije bi postao zvijezda nego planet. Tako je velik da bi se u njega moglo staviti 1300 planeta veličine Zemlje, ali je njegova masa samo 318 puta puta veća od Zemljine.
Jupiter je plinski div sazdan prvenstveno od vodika i helija, s primjesama još nekih spojeva (primjerice metana i amonijaka), pa stoga na njemu i ne opažamo reljefne pojave.
SATELITI
07.siječnja 1610. Galileo Galilei je otkrio četiri najveća Jupiterova satelita koje danas zovemo Io, Europa, Ganimed i Kalisto. Grupno, danas su poznati kako Galileanski sateliti. Galileo bi bio zadivljen što smo o satelitima otkrili u proteklih 30 godina. Io - najaktivnije vulkansko tijelo našeg sunčevog sustava.
Ganimed - najveći planetarni satelit i ima svoje magnetsko polje.
Europa - mogućnost da postoje oceani ispod njezine zaleđene površine.
Kalisto - također mogućnost postojanja ledenih oceana.
Jupiter ima još 24 manja satelita. 20 vanjskih satelita su vjerovatno asteroidi, zarobljeni gravitacijom ovog gigantskog planeta. (Metis, Adrastea, Amalthea, Thebe, Leda, Himalia, Lysithea, Elara, Ananke, Carme, Pasiphae i Sinope)
ATMOSFERA
Na prvi pogled Jupiter izgleda prugasto. Te pruge su paralelni vjetrovi što jure planetom u suprotnim smjerovima brzinom i do 540 km/h, te tako stvaraju struje i ciklone koji se kotrljaju između vjetrovitih struja. Nebo osvjetljavaju vreli gromovi i polarna svjetlost, a sezona uragana traje bez prestanka.
Južna polutka ima takozvanu Veliku crvenu pjegu, koja postoji već stotinu godina, a vjerovatno i duže. (Galileo ja vidio sličnu tvorevinu prije od prilike 400 godina.) Pjega je zapravo anticiklona široka gotovo 14.000 km i duga oko 26.000 km. Što znaći da bi u nju stale dvije Zemlje. Ispod nje se nalaze još tri ovalne bijele oluje.
KLIMA
Jupiter kruži oko Sunca na udaljenosti od otprilike 800 milijuna kilometara. Njegova unutrašnjost stvara više topline nego što je prima od Sunca. Temperatura na ekvatoru i polovima gotovo se i ne razlikuje, tj. polovi i nisu mnogo hladniji od ekvatora. Sve to navodi na zaključak da vremenskim prilikama na planetu upravlja on sam.
JEZGRA
Jupiterova jezgra vjerovatno nije kruta već gusta vruća tekućina. Tlak unutar Jupitera mogao bi biti i do 30 miliona puta veći nego na Zemljinoj površini.
MAGNETOSFERA
Jupiter ima magnetsko polje 20.000 puta jače od Zemljinog. Tako je veliko da obuhvaća i većinu Jupiterovih mjeseca. Kada bi smo sa Zemlje mogli vidjeti Jupiterovu magnetsferu, na nebu bi imala veličinu Sunca.
Premda je temperatura pri vrhu oblaka vrlo niska, svega -150 Celzijevih stupnjeva, energija koju izračuje magnetsko polje toplija je od Sunčeve površine i 500 puta veća od doze zračenja koja ubija ljudska bića.
PRSTENOVI
Pošto ih je NASA-ina sonda Voyager 1 otkrila 1979. godine, Jupiterovi prstenovi bili su veliko iznenađenje.Plosnati veći prsten i unutarnji prsten nalik na oblak, su satavljeni od malih, tamnih dijelova. Treći prsten je proziran i nalik lebdećoj paučini, a to su zapravo tri prstena sastavljena od mikroskopskih krhotina malih satelita nazvanih Amalthea, Thebe i Adrastea.
MISIJA GALILEO
1995. NASA-ian letjelica Galileo, spustila je sondu u Jupiterovu atmosferu. Sonda je preživjela visoki tlak i temperaturu gotovo jedan sat, obavljajući prva konkretna mjerenja u Jupiterovoj atmosferi, te sakupljajući podatke o sastojcima gigantske planete. Nakon što je proslijedio sondine rezultate, Galileo je počeo višegodišnju orbitu oko Juitera obilazeći svaki od većih satelita iz veće blizine po nekoliko puta.
|