Guma i naplatak
Ako je motor srce automobila, kotač je svakako njegova duša ili, hm, tako nekako... Kako god bilo, moderni kotrljajući svijet svoju slobodu može zahvaliti tek jednom izumu - kotaču
Kao prvo, da se razumijemo nešto. Svima vam je, nadamo se, poznato kako automobil stoji na nečemu okruglom. To okruglo se, pak, sastoji od metalnog i gumenog. Metalno nazivamo naplatkom (felgom), a gumeno, zamislite, gumom. Pod pojmom kotača podrazumijevamo naplatak s gumom i/ili zračnicom unutar nje.
Bilo jednom...
Povijest kotača kao sredstva pokretanja mogla bi nas odvesti daleko u prošlost ljudskog roda. No, povijest kotača u današnjem smislu stara je tek nekih stotinu i pedesetak godina. Za izumitelja napuhane gume danas smatraju škotskog inženjera Roberta W. Thomsona koji je svoju ideju prvi puta uobličio 1845. godine. No, nije se dugo održala. Već 1870. pojavljuju se prvi kotači s navlakom od čvrste gume koji su omogućili nešto udobniju i sigurniju vožnju. Ipak, gumeni je sloj bio neotporan na trošenje te je 1888. Škot John Boyd Dunlop (veterinar, huh!) izvadio iz naftalina staru Thomsonovu ideju. Dunlopova guma, napravljena za bicikl njegova sina, sastojala se od gumene cijevi ispunjene zrakom. Početkom ovog stoljeća prvi se puta u upotrebi javlja dvodjelna guma, konstrukcija koja se u osnovi zadržala i do današnjih dana. Ideja je bila jednostavna - unutrašnju gumu (zračnicu) trebalo je zaštititi čvršćim gumenim slojem kako bi mogla izdržati veće težine tadašnjih vozila. Krajnji stadij evolucije klasične automobilske gume nastaje 1948. godine kada je upotrijebljena prva guma bez zračnice (tubeless, "šlauhlos"). Ovakva guma izgleda poput vanjske gume, no opremljena je posebno čvrstim unutarnjim rubom koji ju brtvi uz naplatak. Dakako, gume bez zračnice dobile su i posebno oblikovane, jednodjelne i nepropusne naplatke.
sl. 1 - Sastavni dijelovi radijalne gume bez zračnice
Guma
Vjerojatno ste, ne jednom, čuli za pojmove "dijagonalna" i "radijalna" guma. Ovdje se radi o različitim konstrukcijama unutrašnjosti gume. Unutrašnji dijelovi gume (obojeni dijelovi sa slike 1) napravljeni su od slojeva tkanine izrađene od tankih čeličnih niti. Kod dijagonalnih guma svi su ovi slojevi poredani koso (dijagonalno) jedan obzirom na drugi (kao dva plava sloja na slici) odakle i naziv ovoj konstrukciji guma. No, danas se gotovo u pravilu susrećemo s radijalnim gumama. I one imaju slojeve koso postavljenih niti u čeličnoj tkanini, no glavna su im odlika čvršće niti postavljene poprečno na gumu (zeleno). Ove niti položene su radijalno (naziv) te daju znatno bolja dinamička svojstva od niti u dijagonalnim gumama. Današnje su radijalne gume stoga otpornije na savijanje bočnih stranica te time i na deformacije tijekom vožnje. Također, ovakva guma pruža i veću udobnost te sigurnost vožnje s obzirom da se i pri visokim brzinama pravilnije deformira. Radijalna je konstrukcija danas uobičajena za automobilske gume.
U donjem rubu sloja radijalnih niti (zeleno) vidljiva je i okrugla čelična (obično višedjelna) žica. Upravo je povećanjem čvrstoće ove žice omogućeno da se s "običnih" guma prijeđe na one bez zračnice. Dio gume koji se nalazi oko ove žice naziva se "noga" gume, a zadužen je za brtvljenje s naplatkom.
Od vanjskih dijelova gume svakako je najznačajnija gazna površina. Gazna površina je sloj gume na kojem se nalaze "šare" odnosno profil. Radi se, u stvari, o kanalima kojima je ispresjecana gazna površina gume, a koji služe za odvođenje vode. Jasno je da bi gazna površina bez ovih šara (glatka guma) imala veću površinu prijanjanja na cestu, a samim time bi i bolje držala automobil u zavojima. Ipak, glatke bi gume (slick gume, kod natjecateljskih automobila) nalijetanjem na sloj vode veoma brzo "zaplivale" (aquaplaning) te bi vozilo izgubilo kontakt s cestom. Posljedicu ovoga, vjerojatno, nikome ne treba posebno opisivati.
Oznake guma
Jedna od najvećih noćnih mora svih autoljubaca početnika uvijek su bile oznake na gumama. Radi se, u stvari, o oznakama dimenzija, najveće dozvoljene brzine, konstrukcije, ali i oznakama za identifikaciju proizvođača. Ono što nas najviše zanima svakako su oznake koje nam govore o dimenzijama guma i najvećoj dozvoljenoj brzini vožnje koju one omogućavaju.
sl. 2 - Oznaka dimenzije, razreda brzine i konstrukcije gume
Oznake dimenzija govore nam koliko je guma široka te kolika je visina njezinog poprečnog presjeka. Također, oznake dimenzija govore nam i o promjeru gume koji je ujedno i jednak promjeru naplatka. Na slici 2 vidljiva je oznaka 195/70 HR 14. Brojka 195 podatak je koji nam govori o širini gume i u pravilu je izražen u milimetrima. Broj 70 označava visinu poprečnog presjeka.To znači da je razmak od mjesta gdje guma prijanja na naplatak (noga) i vrha gazne površine (vidi sliku 3) jednak 70% širine gume. Visina poprečnog presjeka uvijek je izražena u odnosu na širinu gume. Vezano uz to, dolazi nam i pojam niskoprofilne gume. Ovakvim se gumama smatraju one čija visina poprečnog presjeka iznosi 80 ili manje postotaka najveće širine.
sl. 3 - Visina poprečnog presjeka gume
Slijedeća je na redu oznaka "H". Ona nam govori o brzinskom razredu u koji spada naša guma, odnosno pokazuje koliko se najbrže možemo s njome voziti.
Oznake najveće dozvoljene brzine
Q ... 160 km/h
S ... 180 km/h
T ... 190 km/h
H ... 210 km/h
V ... 240 km/h
W ... 270 km/h
Oznaka "R" opisuje nam konstrukciju gume. Jasno je, iz prethodnog poglavlja, kako se radi o radijalnoj gumi. Posljednja brojka pokazatelj je promjera gume i izražava se u colima (1 col = 25,4 mm). Ova dimenzija gume služi nam kako bi mogli odabrati odgovarajući naplatak, s obzirom da će njegova dimenzija također biti prikazana u colima. Promjer gume, izražen u colima, je promjer unutrašnjeg ruba gume, odnosno promjer kruga koji zatvara noga gume (rub koji naliježe na naplatak).
Naplatak
Do sada ste već, vjerojatno, shvatili što je to naplatak. Za one tvrdoglave, ponovit ćemo kako se radi o metalnom dijelu na koji je navučena guma i koji je pričvršćen na automobil (točnije, na glavčinu kotača). Iz prakse vjerojatno većina vas znade i kako postoje dvije najčešće izvedbe naplataka - čelični i aluminijski. Pod pojmom čeličnih naplataka podrazumijevamo one koji se dobivaju uz prosječne automobile ili u nižim paketima opreme. Ovdje se radi o čeličnom disku koji je oblikovan u preši (u pravilu jedan se čelični naplatak sastoji od najčešće dva zavarena dijela) oko kojeg je postavljen nekakav obruč. Obruč omogućava da se na njega montira guma i u tu je svrhu oblikovan. Čelični naplaci obično na sebi imaju i nekakve otvore. Radi se o rupama kroz koje struji zrak radi lakšeg hlađenja kočnica, no naplatak je zahvaljujući tim rupama i lakši.
sl. 4 - Lijevani naplatak i njegovi dijelovi: a) obruč, b) krak, c) središnji dio s otvorima za vijke
Lijevani naplaci (najčešće nazvani i aluminijskim naplacima) izrađeni su lijevanjem metala u kalupe i s iznimkom naplataka za natjecateljske i skuplje sportske automobile, izrađeni su u jednom komadu. Termin "aluminijski" ovdje stavljamo pod navodnike jer nisu svi lijevani naplaci nužno izrađeni od aluminija. Katkada su to tek legure aluminija, katkada magnezij itd. Prednosti aluminijskih naplataka, uz bolji vizualni dojam, pred čeličnima prvenstveno se očituju u manjoj težini. Ovo je pogotovo značajno s obzirom da postavljanje guma većih širina iziskuje i postavljanje širih naplataka koji su, adekvatno, teži. Za kraj opisujemo oznake naplataka. U našim ste tehničkim podacima nerijetko naišli na nekakve "dimenzije naplataka". Nešto poput oznake 5 J x 13 govori nam, u stvari, kako se radi o naplatku širine od 5 cola čiji su rubovi određenog oblika (J - najčešći oblik). Oznaka "x" govori nam kako se radi o jednodjelnom naplatku dok brojka na kraju označava njegov promjer u colima - veličina jednaka promjeru gume.
U slijedećem ćemo vas nastavku Školice naučiti kako odabrati odgovarajuće široke gume za automobil, te koliki je za njih pravilan pritisak. Također, naučit ćemo kako se iz osnovnih tehničkih podataka nekog automobila može izračunati njegova najveća brzina u određenom stupnju prijenosa, s obzirom na veličinu montiranih guma.
|