Ustaše
Malo drukčija priča od one uobičajeno predočene na Internetu (valjda prvi puta, jer do sada je prevladavala samo demonizacija ili apologetika).
1. ustaški pokret je nastao 1929 kao reakcija na tlačenja Hrvata u monarhističkoj Yu. Dakle- radi se o reakciji, a ne pro-akciji.
2. od početka je bio prirepak talijanskoga fašizma
3. ne pripada fašističkim pokretima jer nije imao svoju fašističku ideologiju. Nema ustaške "biblije", a ni izgrađenoga svjetonazora koji bi se temeljio na rasnim teorijama 19.st. (socijalni darvinizam, prekrojeni Gobineau,..), kao i desnim totalitarizmima koji su nastali kao reakcija na lenjinizam-staljinizam. Po svom svjetonazoru, ustaški je pokret difuzan, a možda i anakron.
4. ustaša je bilo izvan ondašnje Jugoslavije koja stotina (s Pavelićem je došlo u Hrvatsku nekih 140 ljudi). Tijekom rata broj je ustaša varirao-najčešće je bio kojih 30 do 50 k, a kasnije, ad hoc pridruživanjem dijela domobrana, oko 70 k .
5. stigmatizacija svih ustaša kao "zločinaca" je besmislica i
antihrvatsko sranje. Dio ustaša je neprijeporno počinio ratne
zločine i sve ostalo, dok je velik dio (zanimljivije je pitanje koji)
bio koliko-toliko pouzdana vojska, a možda i najbolji dio vojske NDH. To treba razlikovati od "divljih ustaša" koji su radili pljačke i ubojstva "po ćejfu".
6. NDH je kao kvislinška država veći dio svoga postojanja
imala malu količinu suvereniteta. Usporedbe sa Čehoslovačkom u slučaju sovjetske okupacije su primjerene. Ako se pak zbog rasnih zakona NDH proglašava "zločinačkom državom"-taj je pojam glup. NDH je bila desna totalitarna država ograničenoga suvereniteta, koja je, što se zločinaca tiče, manje zločinačka od SSSR-a, ili, kad smo kod sadašnjice, Kine, Sjeverne Koreje i Kube.
7. "Velikoga plana" za istrjebljenje Srba u NDH jednostavno-nije
bilo. Radilo se o politici etničkoga čišćenja ("seobe za Srbiju"), te o nekoliko slučajeva pokolja koji nisu sankcionirani. Ostalo je bila ili srpska pobuna (često i prije 10. travnja), ili verbalni radikalizam Mile Budaka koji je ionako bio bez političke moći.
Ustaše su htjeli očistiti Hrvatsku i BH od Srba- ali nije postojao
nikakav sustavan plan pokolja ili istrjebljenja. Područje za koje bi ustaše (kao organizacija) mogli biti optuženi za sustavan genocid je progon Cigana/Roma, kao i Židova (ovo drugo uglavnom zbog njemačke presije).
8. nakon poraza u 2.svj.ratu, ustaški je pokret uglavnom tavorio. Preživjeli visoki dužnosnici su se pasivizirali u inozemstvu, i osim manjega broja očajničkih pokušaja (Križari, Ljubo Miloš i Kavran), nisu bili ozbiljna oporba komunističkom jugo-režimu.
9. hrvatska je politička emigracija često označavana od komunističkih protuha kao "ustaška". No, nema previše dokaza za potkrjepu takve tvrdnje. I oni hrvatski emigranti koji su pribjegli terorističkim činima (Miro Barešić, npr.) teško da mogu biti okarakterizirani kao "ustaše". Jedan je dio emigracije (razne HOP-HUP-..organizacije) prihvatio dio ustaške ikonografije: Pavelićeve slike, "idealna granica" NDH, znakovlje,...-no radi se o drugačijoj pojavi. I Lenjin
je prihvatio ikonografiju mlohavih socijaldemokrata Belgije ili Švicarske, pa ne spada zbog toga u isti lonac s njima.
10. od 1960-ih, najčešće je djelovanje protiv "ustaštva" bilo djelovanje protiv hrvatstva koje je htjelo samostalnu hrvatsku državu-i po najdemokratskijim standardima. Udbaški kriminalci (Arkan, ..) su ubili veći broj hrvatskih političkih emigranata, uz suradnju država Francuske, njemačke i Britanije.
Dakle, moglo bi se reći da se radi o kriminalnoj uroti jugo-krvnika i Hrvatima "naklonjenih zemalja"-što se i pokazalo u prošlom ratu.
|