Hepatitis
Zarazne bolesti
Što je to?
Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih stanica. Može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronični). U nekim slučajevima, akutni hepatitis prelazi u kronično stanje, ali kronični hepatitis se može također razviti samostalno.
Uzroci bolesti
Većina slučajeva hepatitisa je izazvana virusima koji napadaju jetru, a označeni su slovima od A do G. Treba napomenuti da se uzrok hepatitisa ponekad ne može objasniti, što upućuje na to da neki virusi još nisu otkriveni.
Hepatitis A, prije nazivan zarazni hepatitis, uvijek je akutan i nikad ne postaje kroničan. Virus se izlučuje stolicom i prenosi zagađenom hranom i vodom. Jedenje školjki iz vode zagađene kanalizacijom čest je način zaraze hepatitisom A. On se također može dobiti bliskim kontaktom s osobama zaraženim virusom.
Virus hepatitisa B, prije nazivan serumski hepatitis, nalazi se u spermi, krvi i slini. On se obično širi transfuzijama krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktom. Kontrole krvi su smanjile rizik zaraze transfuzijom. Virus ne uništava izravno stanice, ali se čini da aktivira stanice imunološkog sustava, koje izazivaju upalu i oštećenje jetre. 5% slučajeva prelazi u kronični oblik.
Virus hepatitisa D može se razmnožavati samo kad se pričvrsti na virus hepatitisa B, tako da hepatitis D ne može postojati ako nije prisutan virus hepatitisa B. Kod 1-10% bolesnika s hepatitisom B kasnije se razvije kronični hepatitis, a hepatitis B može postati kroničan bez akutne faze
Virus hepatitisa Cse također može prenijeti transfuzijama krvi, zaraženim iglama, a i spolnim putem. Zahvaljujući kontrolama krvi, rizik zaraze transfuzijom je sada mnogo manji. Može se prenositi i putem ozljeda na koži. Kod oko 10% do 60% bolesnika s akutnim hepatitisom C razvije se kronični oblik, koji se može pojaviti bez prethodne akutne faze.
Tko i kako obolijeva od hepatitisa?
Hepatitis A je hepatitis s kojim se ljudi najčešće susreću prilikom putovanja u strane zemlje. Voda i hrana zagađene fekalijama glavni su izvori infekcije, i zaražene osobe ga mogu prenijeti na druge ako ne provode stroge higijenske mjere. Rizik je mali ako se higijenske mjere dobro primjenjuju, posebno kod mijenjanja pelena djeci i njege oboljelih osoba..
Hepatitis B se može prenijeti spolnom aktivnošću. Trudnice s hepatitisom B mogu prenijeti virus na dijete. Vjerojatnije je da će djeca postati kronični nosioci virusa nego odrasle osobe. Virus može ući kroz posjekotine, ogrebotine i druge ozljede kože. Rizik postoji i za zaposlene u bolnicama izložene ljudskoj krvi i proizvodima od krvi, policajce, vatrogasce, zaposlene u institucijama za mentalno oboljele, zatvorenike, i emigrante iz područja u kojima je stopa obolijevanja visoka. Također se zna da se virus prenosi zagađenim medicinskim instrumentima, osobito onim koji se koriste kod više od jedne osobe. Osobe izložene povećanom riziku su intravenski narkomani i homoseksualci.
Hepatitis D se pojavljuje samo kod osoba s hepatitisom B.
Osobe kod kojih postoji velik rizik obolijevanja od hepatitisa C uključuju intravenske ovisnike o drogama, intranazalne ovisnike o kokainu, osobe koje su se podvrgle body-piercing-u, i primaoce transplantiranih organa. Čini se da promiskuitet kao i dugotrajne spolne veze sa zaraženim partnerom povećavaju rizik. Rizik se povećava s učestalošću spolne aktivnosti i intimnog ponašanja, kao što je korištenje zajedničke četkice za zube. Osim ako infekcija kod trudnice s ovim virusom nije jaka, nije vjerojatno da će ga prenijeti na dijete. Čak i uz ove faktore rizika, još uvijek se za 40% bolesnika ne zna način zaraze ovim oblikom hepatitisa.
Simptomi
Simptomi akutnog virusnog hepatitisa mogu se pojaviti naglo ili postupno. Mogu biti tako blagi da ga bolesnici zamijene s gripom. Skoro svi bolesnici osjete određeni umor i često imaju blago povišenu temperaturu. Probavne smetnje su vrlo česte, uključujući mučninu i povraćanje, opći osjećaj nelagode u trbuhu ili oštriju bol koja može biti lokalizirana u gornjem desnom kvadrantu. To može dovesti do gubitka apetita, gubitka na težini i dehidracije. Nakon oko dva tjedna, tamna mokraća i žutica (žućkasta boja kože i sluznica) razvija se kod nekih, ali ne kod svih bolesnika. Oko polovice svih bolesnika s hepatitisom ima stolice svijetle boje, bolove u mišićima, osjeća pospanost, razdražljivost i svrbež (obično blag). Proljev i bolovi u zglobovima javljaju se kod otprilike četvrtine bolesnika. Jetra može biti bolna i povećana i većina bolesnika ima blagu anemiju. Kod oko 10% bolesnika, slezena je povećana.
Simptomi tipični za akutni hepatitis A
Simptomi hepatitisa A su obično blagi, posebno kod djece. Oni se obično pojavljuju dva do šest tjedana nakon izlaganja virusu. Kod odraslih bolesnika vjerojatnija je pojava povišene temperature, žutice i svrbeža koji mogu trajati od jednog do nekoliko mjeseci.
Simptomi tipični za akutni hepatitis B
Simptomi hepatitisa B se pojavljuju dugo nakon početne infekcije - obično nakon 50 do 150 dana. Mnogi bolesnici ne osjećaju simptome, ili su simptomi blagi i slični gripi. Oko 10% do 20% bolesnika ima povišenu temperaturu i osip. Mučnina je česta. Bolesnici s hepatitisom B mogu imati bolove u zglobovima.
Simptomi tipični za akutni hepatitis C
Ako se uopće pojave, simptomi se razvijaju oko mjesec ili dva nakon što je osoba zaražena hepatitisom C. Oni su obično blaži nego kod hepatitisa B. Oko 75% bolesnika ne pokazuje znakove žutice, a većina ne osjeća nikakve simptome.
Simptomi kroničnog hepatitisa
Hepatitis B i hepatitis C mogu prijeći u kronični hepatitis obično bez ikakvih ranih akutnih simptoma. Simptomi napredujućeg kroničnog virusnog hepatitisa mogu biti vrlo blagi i ne jači od blagog produljenja akutnih simptoma tijekom šest ili više mjeseci. Zapravo, kronični hepatitis C može biti prisutan čak i do 20 godina, a da ne izaziva ikakve očite poteškoće. Kod nekih bolesnika se razviju bolovi u malim zglobovima (npr. ruku) koji mogu biti takvi da se skoro ne razlikuju od simptoma reumatoidnog artritisa. Kod drugih bolesnika, hepatitis B ili C može dovesti do dugotrajnog invaliditeta ili zatajenja jetre prije nego što osjete bilo kakve simptome.
Kad se treba obratiti liječniku?
Obratite se liječniku kad se pojave prvi simptomi koji bi mogli upućivati na hepatitis, a obavezno ako se pojavi žutica (žuta boje kože i bjeloočnica), tamna mokraća ili svijetla stolica,
Koje pretrage se mogu napraviti?
Pretrage za dijagnosticiranje prisutnosti hepatitisa
Kod osoba kod kojih se sumnja da imaju ili prenose virusni hepatitis, liječnici će mjeriti određene tvari u krvi. Jedan od najvažnijih faktora koji upućuje na hepatitis je bilirubin, crveno-žuti pigment koji se normalno prerađuje u jetri i zatim izlučuje mokraćom. Kod bolesnika s hepatitisom, jetra ne može preraditi bilirubin, i nivoi bilirubina u krvi se povisuju, izazivajući žuticu. Liječnici će također tražiti u krvi povišene razine enzima poznatih kao aminotransferaze, koji se otpuštaju kad je jetra oštećena. One se obično povisuju prije nego što se razvije žutica i smanjuju se kad se ona pojavi.
Ispitivanja za utvrđivanje uzroka hepatitisa
Da bi se otkrilo koji je virus uzrokovao hepatitis, provode se testovi iz krvi. Neki od ovih testova mogu otkriti antigene hepatitisa, a to su dijelovi određenih virusa. No češće se otkrivaju posebna antitijela, a to su molekule u imunološkom sustavu domaćina koje napadaju specifične antigene. Antitijela se ne moraju pojaviti tjednima ili mjesecima nakon što se razvio hepatitis, tako da ako se ispitivanja provedu prerano, ona možda neće otkriti antitijela čak i kad je bolesnik zaražen. Antitijela su također prisutna i dalje nakon što se bolesnik oporavi, tako da pozitivni test na antitijela može upućivati na raniju infekciju, ali ne može uvijek odrediti da li je infekcija aktivna.
Ispitivanja za hepatitis A
Prva antitijela koja se stvaraju za borbu protiv virusa hepatitisa A su IgM antitijela. Ona se pojavljuju rano u tijeku bolesti i obično se mogu otkriti odmah nakon što se pojave simptomi. IgM antitijela nestaju tijekom oporavka, ali se IgG antitijela zadržavaju, upućujući na prethodnu infekciju.
Ispitivanja za hepatitis B i D
Test za hepatitis B mora se napraviti brzo kako bi se identificirao antigen, HBsAg, koji se nalazi u krvi u ranim fazama, ali nestaje u roku od četiri mjeseca osim ako bolesnik ne postane dugotrajni nosilac. Antitijela na antigen se pojavljuju tijekom oporavka i tada se mogu otkriti, čak i ako sam antigen nije ranije pronađen. Kako bi se dijagnosticirao hepatitis D korištenjem testa na antitijela, hepatitis B mora također biti otkriven.
Ispitivanje za hepatitis C
Nekoliko ispitivanja, posebno jedno poznato kao npr. ELISA, su na raspolaganju za otkrivanje antitijela na virus hepatitisa C. Antitijelo za hepatitis C se ne mora pojaviti tri do šest mjeseci nakon početka bolesti, tako da nepostojanje antitijela ne isključuje zarazu. Ako liječnik i dalje čvrsto vjeruje da je virus prisutan, može se provesti jedno drugo ispitivanje, lančana reakcija polimeraze(PCR). Pomoću PCR-a može se otkriti genetski materijal virusa.
Pretrage za kronični hepatitis
Ispitivanja krvi za kronični hepatitis uključuju mjerenja razina aminotransferaza, bilirubina i otkrivanje poteškoća zgrušavanja krvi. Također se provode imunološka ispitivanja za otkrivanje antitijela na virus hepatitisa. Ako bolesnik osjeća simptome kroničnog aktivnog hepatitisa šest mjeseci ili dulje, a virus se ne može otkriti, tada se obično sumnja na autoimuni hepatitis. Da bi se moglo potvrditi ovo stanje, rezultati ispitivanja mogu pokazivati visoke nivoe imunih faktora zvanih serum globulini ili određenih antitijela na proteine jetre. Može se napraviti biopsija jetre kod akutnog virusnog hepatitisa uhvaćenog u kasnoj fazi ili kod ozbiljnih slučajeva kroničnog hepatitisa. Neki stručnjaci sada preporučuju biopsiju za sve bolesnike s kroničnim hepatitisom C, neovisno o težini bolesti, zbog opasnosti od oštećenja jetre i mogućeg razvoja ciroze čak i kod pacijenata bez simptoma. Biopsija pomaže da se odrede mogućnosti liječenja, stupanj oštećenja i dugoročna prognoza.
Liječenje - samopomoć + liječnik opće prakse
Liječenje akutnog virusnog hepatitisa
Kod blagih slučajeva virusnog hepatitisa, ne postoji niti je potrebno liječenje lijekovima ili neko drugo liječenje Nikakva dijeta i uzimanje vitamina nisu se pokazali osobito korisnim, iako se preporuča laganija hrana s manje masti. Uzimanje više manjih obroka tijekom dana, tako da obilniji budu ujutro, može pomoći sprečavanju gubitka težine i smanjiti mučninu. Jetra prerađuje mnoge vrste lijekova, tako da čim je hepatitis dijagnosticiran, bolesnik treba prestati uzimati sve lijekove, uključujući lijekove koji se izdaju bez recepta, osim onih koje liječnik izričito prepiše ili preporuči. U nekim slučajevima, liječnik može prepisati lijekove koji imaju vrlo mali utjecaj na jetru kako bi olakšao simptome hepatitisa, kao što su mučnina ili jak svrbež. Svi bolesnici se trebaju suzdržati od alkohola i spolnih kontakata tijekom akutne faze. Iako većina bolesnika s hepatitisom osjeća umor i potrebno im je više odmora nego uobičajeno, mogu biti fizički aktivni koliko to žele, a da to ne utječe na oporavak. Zapravo, bolesnike treba poticati da budu aktivni koliko god mogu. Depresija je česta, posebno kod ljudi koji su navikli na aktivan život. U većini slučajeva hepatitisa oporavak je potpun. Kod pojave akutnog hepatitisa, potrebne su periodične posjete liječniku radi ponovljenih ispitivanja krvi, a njihova učestalost ovisi o tome kako se bolesnik osjeća. Ako se simptomi još pojavljuju nakon tri mjeseca, a laboratorijski nalazi i dalje upućuju na prisutnost virusa, ispitivanja treba provoditi svakih mjesec dana. Ako su simptomi prisutni i dalje nakon 6 mjeseci, može biti potrebna biopsija da bi se utvrdilo eventualno oštećenje jetre.
Liječenje - specijalističko
Bolničko liječenje je potrebno samo kod osoba kod kojih postoji velik rizik od komplikacija, kao što su trudnice, starije osobe, bolesnici s drugim kroničnim bolestima, ili oni koji imaju jaku mučninu i povraćaju pa im je potrebno davati tekućinu intravenski. Osnovni ciljevi liječenja akutnog virusnog hepatitisa su osiguravanje odgovarajuće prehrane, kako bi se spriječilo dodatno oštećenje jetre, i sprečavanje prenošenja na druge osobe.
Liječenje fulminantnog akutnog hepatitisa
Kod bolesnika kod kojih se razvije fulminantni hepatitis tj. otkazivanje jetre, liječenje je usmjereno na zahvaćene organe i sustave. Nikakvi lijekovi, uključujući kortikosteroide, nemaju djelovanje na samo stanje. Transplantacija jetre trenutno je jedini način liječenja za spašavanje života kod fulminantnog hepatitisa i ima stopu preživljavanja do 60%. Bez transplantacije jetre, vjerojatnost preživljavanja je samo 20%. Cilj liječenja svih oblika kroničnog hepatitisa je olakšavanje simptoma, sprečavanje razvoja ciroze, smanjenje nivoa virusa i omogućavanja preživljavanja. Liječenje kroničkog virusnog hepatitisa veoma se razlikuje od liječenja kroničnog autoimunog hepatitisa, tako da je ispravna dijagnoza izuzetno bitna.
Prognoza
Prognoza akutnog virusnog hepatitisa
Kod većine slučajeva akutnog virusnog hepatitisa, oporavak je potpun i jetra se vraća u normalno stanje u roku od dva do osam tjedana. Kod malog broja slučajeva hepatitisa B ili C, to stanje može biti produženo i do oporavka ne dolazi niti za godinu dana. Kod malog broja tih pacijenata može se razviti kronični hepatitis. U rijetkim slučajevima razvija se fulminantni hepatitis. Osobe koje su zaražene virusom hepatitisa nastavljaju stvarati antitijela za taj specifični virus. To znači da se ne mogu ponovno zaraziti tim istim virusom hepatitisa. Nažalost, nisu zaštićeni od drugih tipova virusa.
Prognoza kroničnog hepatitisa
Bolesnici s kroničnim hepatitisom koji imaju malo simptoma općenito imaju dobru prognozu, uz mali rizik od razvoja ciroze. Međutim, kod kroničnog aktivnog hepatitisa, biopsije jetre često otkrivaju ožiljke koji upućuju na cirozu i oštećenje stanica jetre. Oštećena jetra utječe na skoro sve tjelesne procese, uključujući probavni, hormonalni i krvožilni sustav. Bez liječenja na kraju se može razviti poremećaj svijesti, krvarenje u želucu i crijevima ili zatajenje bubrega s posljedicama koje dovode život u opasnost.
Prevencija
Razdoblja najveće zaraznosti
Hepatitis A je zarazan dva do četiri tjedna prije nego što se razviju simptomi i nekoliko dana nakon toga. Osobe s hepatitisom B ili C mogu postati nosioci virusa nakon oporavka, čak i ako se ne razvije kronična bolest i simptomi nisu prisutni.
Način života kao preventivna mjera
Svakodnevne mjere opreza
Bolesnici s virusnim hepatitisom trebaju se suzdržavati od spolne aktivnosti ili poduzimati stroge mjere opreza ako to ne mogu. Vruća voda i temeljito čišćenje predmeta koje su koristili bolesnici važno je za sprečavanje širenja zaraze. Budući da se hepatitis A obično prenosi putem zagađene hrane, osobe zaražene virusom hepatitisa A ne bi trebale sudjelovati u pripremanju hrane za druge osobe, nažalost osobe su najzaraznije prije nego što se simptomi pojave. Ograničenja kod pripreme hrane nisu potrebna s drugim tipovima hepatitisa. Sa svim predmetima zagađenim krvlju bolesnika s hepatitisom B ili C mora se rukovati s posebnom pažnjom.
Putovanje u zemlje s velikim rizikom od hepatitisa
Putnici trebaju biti cijepljeni protiv hepatitisa A ako putuju na dulje vrijeme u zemlje u kojima se pojavljuju epidemije. Oni trebaju sami guliti i prati sve svježe voće i povrće. U prehrani bi trebalo izbjegavati rakove i školjke. Čak i kockice leda mogu uzrokovati infekciju, i treba koristiti samo pakiranu vodu u bocama za pranje zubi i za piće. Ako se voda ne može kupiti, vodu iz slavine treba prokuhavati deset minuta.
Cijepljenje i preventivne mjere za pojedine viruse
Prevencija Hepatitisa A
Standardna preventivna mjera protiv hepatitisa A su injekcije imunoglobulina. Iako se još ne daje rutinski djeci ispod dvije godine starosti, cjepivo se dokazuje sigurnim za djecu. Osobe koje se trebaju cijepiti su one koje žive u zajednicama u kojima se pojavljuju epidemije, osobe s kroničnim bolestima jetre, zdravstveni radnici izloženi virusu, i putnici u zemlje u razvoju. Putnici također trebaju primiti imunoglobulin ako posjećuju područja velikog rizika u roku od četiri tjedna nakon cijepljenja. Nuspojave su malobrojne, iako može doći do alergijskih reakcija.
Prevencija Hepatitisa B i D
Sva krv za transfuziju se sada ispituje na viruse hepatitisa B i C, što značajno smanjuje rizik zaraze iz ovog izvora. Nekoliko cjepiva može prevenirati hepatitis B, a djelotvorna su i sigurna, uključujući dojenčad i djecu. Također se pokazalo da programi cijepljenja smanjuju rizik od raka jetre. Ostali koji trebaju biti cijepljeni su osobe koje su imale spolne kontakte sa zaraženima, zdravstveni radnici koji mogu doći u kontakt s zaraženom krvi ili tjelesnim tekućinama, i osobe koje često putuju ili se zadržavaju dulje vrijeme u zemljama s velikom učestalosti ove bolesti. Tri doze primijenjene tijekom šest mjeseci su obično potrebne kod odraslih. Alkoholičari, koji često imaju slabiji odgovor, moraju biti zaštićeni visokim dozama. Mali postotak ljudi ne razvija imunitet čak i kad je cjepivo dano opetovano. Cjepivo gubi djelovanje nakon pet godina kod oko trećine osoba koje su ga primile, ali vrijednost dopunske doze nije sigurna. Sprečavanjem hepatitisa B također se sprečava hepatitis D. Čini se da je testiranje trudnica na hepatitis B i zatim liječenje djece zaraženih majki odmah po rođenju vrlo djelotvorna preventivna strategija za novorođenčad. Liječi se imunoglobulinom i serijom cijepljenja nakon rođenja, s jednim i šest mjeseci života.
Prevencija Hepatitisa C
Iako se krv za transfuziju ispituje na viruse hepatitisa B i C, osobe koje su ranije primile transfuziju - čak i prije više desetljeća - mogu biti u opasnosti. Te osobe se potiču na testiranje. Izbjegavanje izlaganja ili sprečavanje prijenosa je, međutim, još vrlo važno za nosioce hepatitisa i za one koji su s njima u kontaktu. Zaraženi bolesnici trebaju koristiti prezervative, možda čak i u vezama koje traju godinama. Partneri osoba zaraženih virusom hepatitisa B i C bez obzira na trajanje veze, trebaju izbjegavati zajedničko korištenje osobnih predmeta, kao što su britvice ili četkice za zube i suzdržavati se od spolne aktivnosti tijekom menstruacije ili infekcija koje izazivaju krvarenje u genitalnom ili urinarnom području. Intravenski narkomani trebali bi koristiti jednokratne igle i ne posuđivati rabljene igle i pribor drugim ovisnicima.
|
.jpg)
.jpg)
