Memoari plavuše

Čuh to od ujaka koji se nakon postbožične a.k.a. stjepanjske večere izvalio na kauč i pripomogao u ovom postu o obiteljskim vrijednostima!

Wou! zar ja uopće zna što su vrijednosti, a kamo li obiteljske, pa to je cijela složena riječ, a što je riječ, a tek složena? Me kužite, malo previše pitanja je jednu plavušu koja btw kada se vrati u zg mora na manikuru i blajhanje.
Treba biti lijep na slikama za novu godinu, a pogotovo kada se slavi i ostaje u zagrebu, nije da je zagreb loš, ali Istambul zvuči bolje, a što ćeš kad moram raditi, a nisam još spomenula da moarm i učiti i da li u to uopće ulaze projekti na kojima radim,a još instrukcije ........ ali ja radim da bih trošila, pa smiješak na licu i ramena držim stalno, bez obzira bilo to zamorno ili ne.
Obiteljeske vrijednosti, a sigurno nisu sve ove kalorije koje sam utrpala iz slasne krem - pite moje bake, ili čokoladnih kolača moje ujne. Sad dolazi klišejzirani dio u kojem kažem da mi je baš bilo super grudati se vani sa klincima, pa raditi snješka, pa jest svu tu hrpu hrane sa još većim brdom ljudi za stolom i pričati s njima, jer ih tako rijetko viđam, bar dvaput godišnje, a tako ih volim i tako su mi dragi.....

I jeste povjerovali, jer stvarno klišejzirano?!

xxxx, ljubim vas nepristojno sa kolačima u ustima i baš su fini