domijeve nacije

Kviki smrt

oni koji me poznaju, dobro su upoznati s činjenicom da mi je najbolja hrana mamina jetrica i pire... mislim, ne mamina jetrica, kao iz njezinog tijela! budale jedne!!! mislim, ona ih prejebeno napravi... jebote, zbog ekipe kaj me čita, uvijek moram svaku misao šesnaest puta raznjašnjavat jer se uvijek u komentarima pojave sarkastične pizdarije :) koje su mi najdraže. nisam čak ni ljubitelj janjetine, nego volim pojest dobrog debelog svinjobera (vegeterijanci: ja ne serem vama, nemojte ni vi meni. da odmah razriješimo sukob)

dobro su upoznati i s činjenicom da cugu dijelim na svijetlu i tamnu. tako recimo, crno vino nemrem pit, jer ga tijelo ne želi, a bijelo mogu popit zbilja svakakvo, al ipak nisam ljubitelj one uisfurane šprehe "čašu dobrog vina nakon ručka"... serem ti se na to! nemojte srat, uvijek se ponapijate ko prasci. ja volim požlempat (jebeni glagol!) gemišt i to navečer za vikend. solo vino mi isto nije neka špreha... pive nemrem pit crne, jer me nekak podsjećaju na kavu (ne pitajte!), a svjetlu jednostavno obožavam. od žestica mogu popit svašta, jer je to i namijenjeno da samo što neprimjetnije proleti kroz čvalje i da ode u krv, al ipak radije popijem rakijicu il vodku nego jeger (onaj za pit, a ne onaj za jest. si me čuo, goc?!), amaro (dačo, idijote!) il, nedajbože, lavov...

e sad, nakon ovoga dolazi dio zbog kojeg sam i počeo pisat... čovječe, uvijek napišem miljardu nepotrebnih rečenica, prije neg pređem na stvar... svojoj ekipi sam reko da bi mi najbolja smrt bila da me netko baci u ogromni spremnik s meni najdražim grickalicama i da se udavim u njima. E, pa noćas sam i sanjao nekaj u tom stilu. Išo sam se kupat (inače se samo stuširam, pa sam odmah znao da sanjam. totalno je jebeno kad si svjestan da sanjaš i boli te kita) i iz pipe je umjesto vode počeo teći KING OF ALL GRICKALICE, OLIČENJE JEDNOSTAVNOSTI I NEPRETJERIVANJA (kao recimo čokolada s okusom koka-kole, brusnice i hamburgera) THE ONE AND ONLY kvikiiiiii gric!!!!

ubrzo nakon što se kada napunila onak samo po dnu, okrenuo sam se i stavio glavu pod pipu i otvorio usta koja su se punila i punila. imao sam osjećaj da stane više nego u Gocovu mješinu, više nego u cijeli Indijski ocean (ne znam zakaj baš Indijski)... teklo je i teklo i umro sam s osmjehom na licu. kad sam se probudio malo mi je kviki gric bio malo žbljukav (isto jedna od jako jasnih pridjeva) jer sam valjda od tolke količine u snu, čak i uspio stvorit neki umjetni okus. al, ipak KVIKI GRIC je kralj svijeta i uvijek ću ga voljet, jer je to pravi proizvod iz komunizma, koji nije oskvrnut nekim pretjerivanjima kao što Fantu rade od šumskog voća ili Coca-Colu od banane.

malo su zabrazdili kad su probali isfurat Kviki Gric s okusom hamburgera (?!), al nemojte nasjedat na takvu odvratnu prevaru!!! kviki gric je stvar koja će preživjet i nuklearni rat i, uz kiki bombone i cedevitu, bit će jedini naš proizvod koji će preživjet u okrutnom svijetu kapitalizma... slavite ga i jedite, jer tako siromašan, a bogat okus, nećete nigdje drugdje naći! dobro, eventualno u kokicama...