domijeve nacije

treće poluvrijeme

ponedjeljak je prošo. uta(kmica) s profesorima s faxa je prošla. dosta čudan osjećaj prerastao je u sigurnu i zasluženu pobjedu.

skidanje u istoj svlačionici s profesorima samo je dodatno donijelo crvenila na licu nas "klinaca". zagrijavanje je prošlo jednostavnim dodavanjem da bi za vrijeme utakmice pokazali pravo lice. da ne bi ispali netaktični, dali smo im da povedu 1:0, a onda je uslijedio potop. uz par nepotrebno zvanih faulova, pa obostrano smijanje, pa smo dva profesora pogodili u glavu, onak kak spada... al sve skupa je završilo miroljubivim rezultatom 9:3 za pomladak FERa...

ALI! budući da "je tradicija da poraženi plate cugu", premijestili smo se u najbliži birc i započeli duuuugo treće poluvijeme. nismo se ni snašli, a već je svaki ispred sebe imao punu čašu i dve tri flaše koje čekaju da ih se popije. budući da su i profesori bili veseli ubrzo se dofurala gitara. ONDA JE POČEO RASPAŠOLJ! bilo je i skinutih košulja, svaka druga ih je dirala ravno u desnu klijetku... ljubili su nas u čelo (fala bogu, jelda?) uz povike "ma najbolji ste!! a, moji studenti! jel treba kaj na faxu sredit?" pa onda "dečki! spremite te novce! vi studirate, mi zarađujemo i mi zovemo konobara!", pa uz držanje ruku u zraku penjanje na stolce, zatvorene oči, crveni u licu, žila "glupača" na čelu i vikanje "konobaaaaar! pa ne možemo pjevat slavonske bez svježih pivi u rukama. dofuraj nam duplo!" itd itd.

upoznao sam nova lica ljudi koje već dugo znam. bilo je do jaja! a budući da sam imo zakazan još jedan kasniji termin (na koji sam došo pijan ko pas) i budući da je ovaj blog postao tolko javna stvar i da nisam pazio da se ne sazna ko ga piše, ne smijem iznosit veće i škakljivije detalje o uglednim sudionicima te vesele i nezaboravne večeri.

već su nas izazvali na revanš (iza kojeg će opet uslijedit treće poluvrijeme) pa će bit još toga. onda će bit još par detalja. do onda, samo ovak na kapaljku...