domijeve nacije

MAROKO, dio 3: devo, ne stišči mi jaje!!

da, imate pravo. ak pišem ovo, onda je jasno da smo se izvukli živi. pih!
sirote deve ne daju baš da ih se dira, rade neki grgljavi zvuk kaj liči na glas onog dlakavog iz Star Wars-a. krenuli smo, i još zabezeknuti jahanjem na devama, za nekih 2 sata su nas dofurali u kuću nekih Berbera (nomadska plemena). nemaju NIŠ (zirou, zilč, nada)! kuća od blata, jedan frajer, tri žene (poligamija do tokija!), hrpa klinaca koji ne kuže da im deset muha hodaju po faci, a okolo, pogađate, NIŠ! negdje u božjoj daljini se nazire planina koja predstavlja granicu s Mauritanijom. uglavnom, jedu sve osim svinja, nude nas s čajem (već mi se sere od tog čaja, svi ga nude, svi hvale svoj, a svugdje isti) i s kus-kusom (katastrofa! odmah sam se zaželio maminih jetrica s pireom).

kad se sunce malo spustilo, nastavili smo prema pješčanim dinama (genitiv od dinamo) i tek onda počinju prejebeni prizori. dajem kitu na panj (dobro, ne baš kitu, al...) da to nemre izgledat tak dobro na nikakvom dokumentarcu ni na nikak dobro retuširanoj slici! PRE-JE-BE-NO! fotić je u tom trenutku već crkavo, jer smo bez pauze i punjenja krenuli na izlet. prolazivši kroz ništavilo, tu i tamo se pojavi neki šator, u kojem, ne bi vjerovali, neko živi. dve ženske, dvoje klinaca, jedan magarac, dve kokoši i tri kunića žive mirno i skladno. di naberu drva za potpalit vatru - enigma. koji kurac rade cijele dane - enigma. mislim, živjet u pustinji... svašta

u jednom trenutku jahanje na devi više nije dolazilo u obzir i nakon poslovice "ako ti deva stišće jaje, okreni joj i drugo" silazim i bosonog nastavljam dalje. pijesak tolko sitan, tolko čist da sam se poželio skinut gol i valjat kilometrima. ne bi naletio na nikakav kamenčić, na nikakvu grančicu, SAMO PIJESAK... dobro, i pokoje govno od deve (koje nerijetko prodaju pod hašiš! pazite se!)... stižemo do našeg odredišta. malo veći šator usred, pogađate, NIČEGA... pridružuje nam se (pojma blagog nemam od kud se stvorio) jedan francuz. NAJMUTAVIJE STVORENJE NA SVIJETU. tolko mutav da sam ga mrzio i volio u isto vrijeme. al, jedno po jedno. naši vodiči nam sviraju i pjevaju i u nekom trenutku (niko nije imo sat) svi smo zaspali i probudili se ujutro (boktepitaj kad)... put natrag mi je bio još bolji, jer sam se pomirio sa svojom devom i naučio kak jahat po nizbrdicama (najbolnije uvjerljivo) i zato jer sam vidio najbolji prizor u cijelom maroku. klinac, MAXimalno 6 godina i njegov frend donkey! hodaju kroz pustinju i ko zna di će završit. malo jaše na magarcu, pa siđe i gura ga za guzicu na nekoj strmoj uzbrdici, priča s njim i jednostavno se kuže. klinjo i mago, dva najbolja frenda!
nismo se ni snašli a već smo se u onoj utvrdi tuširali (tuš drito iznad školjke!) i polako zbrisali prije nego nam je itko odrezo ekstremitete. dvije švicarke, nas dvoje i francuz zvan muto krećemo prema zapadu. odredište Ouarzazatze. odrali su nas za grand taxi (međugradski) koji je i tak bio jefitniji nego kaj si europljani opće mogu zamislit. stari mercedes, a nas četvero već sjedi iza i tiskamo se uz psovke na svim jezicima. i ko zadnji kralj svijeta, mutavi francuz ulazi. AL ISTO IZA!!! jebemtisunce bedasto, mrš na suvozačevo mjesto, panjino nevjerojatna!!!

stigli smo na odredište, pozdravljamo se s privremenim suputnicima i nastavljamo prema Ait Ben Hadou, simpatičan gradić u planinama. al jebo takve planine, probudimo se a temperatura ko na rostfraj tavi!!! razgledali smo Kashbah (drevna utvrda lijevo), nauživali se u najboljem smještaju u cijelom maroku (7€ po glavi), pušili s domaćinima, svirali, pjevali i krenuli prema prvom velikom gradu - Marrakech...
tek tam počinje fešta..........