domijeve nacije

MAROKO, dio 1: kud mi to idemo?!

kad sam pred dva tjedna odlazio, hrvatska nije bilo okupana ni prometnim kolapsom zbog summita nit je bila blizu EU, pa je hrvatima putovanje u svijet još uvijek bilo skupo i dugotrajno (ko da će se sad nekaj promijenit). dakle, manjak novaca i avanturistički duh naš odlazak u posjet drugom kontinentu su formirali ovako:

1. u 7 ujutro Ana i ja krećemo vlakom iz Zagreba prema Beču (320kn povratna karta). vlak mi je još uvijek najudobnije i najdraže prijevozno sredstvo pa je sitnih 7 sati prošlo brzo u nabrijavanju, planiranju i veselju. knjiga lonely planet već se trga iz ruke u ruku i šara se svim mogućim piskaralima... plan je napravljen
2. u Beču pijemo pivu (da sam znao DA ĆE NAM TO BIT ZADNJA u slijedećih dva tjedna, obljubio bi ju zajedno s kriglom!), vozikamo se do aerodroma i ulijećemo u avion prema Madridu
3. Avion nas sigurno i na vrijeme doprema na Madrid Barajas aerodrom i za dva sata bauljanja po bespućima grdosije krećemo na novi check-in za avion prema Malagi (ukupna avionska povratna karta 230€). Malaga nam je zadnje zračno putovanje i od tamo moramo na kotačima. ALI! tek nakon kaj si odspavamo noć na aerodromu. navodno čak i postoji sajt na netu o "airport sleeping"... gušt je, u čistom wc-u si opereš zube, opsuješ im svima španjolske familije kaj su na klupe stavili naslonjače za ruke (ko to još koristi?!), približavamo dvije klupe, između stavljamo kolica s prtljagom i ko kitova mladunčad raskrebečujemo se prek svega i za čudo božje spavamo do jutra. otvaravši oči oko 6 ujutro ugledam čistačicu kak čisti oko nas i skulirano mi govori "Ola!" ogromne ruksake stavljamo na leđa, padaju prve psovke i krećemo prema gradu u kojem je u 8 ujutro mrkli mrak (?!) na lepinje i čaj (u toj španjolskoj ne jebu engleski ni pet posto!) i za 9€ se vozimo prema luci najbližoj africi - Algeciras....
4. Trajekt do Tangera (sjever Maroka) košta 34€ i baš kad smo blagajnici krenuli davat novce slijedi još jedan šok za hrvatske putnike: TREBA VAM VIZA! mi smo na internetu saznali da nam u zadnjih godinu dana ne treba, al zakaj bi oni isprintali novi popis zbog promijenjenog statusa jedne obične hrvatske?! trčimo gore dolje po cijelom gradu, tražimo marokansku ambasadu, i tam ih jedva u sve uvjeravamo i oni nas naposlijetku šalju natrag u luku... sat vremenu vožnje i temperatura se penje na nekih 35 i takva nas prati sve do povratka u domovinu...

Odjednom smo se našli okruženi tamnim ljudima, mrkih očiju i prljavih ulica. ljudi su nas upozoravali na Marokance, a posebno u takvim lukama kao što je Casablanca i Tanger. od nekakvog straha nismo vidli ničega, ljudi su nam pomagali, smijali se, pozdravljali, zaželili dobrodošlicu i otpratili na bus prema unutrašnjosti... nakon španjolskih cijena prebacujemo se na marokanske Dirhame za koje vrijedi 10Dh = 1€. dakle, karte za buseve i taxije (lokalne i međugradske) su smiješno jeftine i nekih 200km plaćamo oko 4€ po glavi...
Kao prvo odredište u kojem ćemo se naspavat ko ljudi (hotel 5€) odlučili smo se za Chefchaouen, mali gradić poznat po plantažama marokanskog "Kifa"... Ali, to je već materijal za slijedeću priču. za idući nastavak...