domijeve nacije

lažu, ljudi, lažu

oba koljena, lijevi lakat - krvavi... uglavnom, nudim tečajeve (tjedno dvaput ili koncentrirano odjednom u subotu ujutro) da napokon unovčim svoju požrtvovnost. budući da je Vrbovečki šogor Goc potpiso za papčinski Real, raspala nam se cijela koncepcija i naš termin u balonu kod Enca je pao u zaborav. želja za dokazivanjem i potpisivanjem za Barcelonu (kako bih imao priliku uklizat i slomit obje gocove noge u vječitom derbiju) nagnala me je da prihvatim poziv ekipe s druge strane društva. Podno Markuševca, 8 sati (pa normalno da navečer!), umjetna trava, reflektori, dvojica se ne pojavljuju i igra se 4 na 4... jedino domi ima snage jer je prošo pune pripreme, kišica laaaagano rominja al mi i dalje igramo... grmalj od čovjeka igra taekwondo, a ne nogomet pa me nekolicinu puta priljepljuje za mantinelu, a moja krhka pojava to ipak ne podnosi... pičkicooooo
sad imam batrljke i oću ih prodat, ak je netko zainteresiran... uglavnom, inače me zajebavaju da "domi uvijek padne", a zaboravljaju da jedini neću odustat od lopte pa makar oni papčinski dizali noge da padnem prek njih... i tak, bar si nisam sjebo gležanj (ko inače) i slijedećih par dana hodo ko da mi je netko pimpeka stavil pod škripac...
eto, sad je službeno: RAT SVIMA!!

osim toga, danas sam se naspavo ko majmun, i onda kad sam se digo jer mi je već kičma mater psovala, najeo sam se, pogledo nekaj na netu i od dosade otišo - spavat... i onda kažu da je u hrvatskoj život loš... lažu, ljudi... lažu...